Koji su simptomi anksioznosti?

Osobe koje pate od anksioznosti vrlo često imaju simptome kao što su: nesanica, hormonski disbalans, manjak samopouzdanja, preskakanje srca, kratak dah, mučnina, strah od izlazska iz kuće… Zvuči strašno? Nažalost, ovo su samo neki od brojnih simptoma anksioznosti s kojim se ljudi svakodnevno suočavaju. Ljudi koji imaju anksioznost su skloni paničarenju pa vrlo često ove simptome povežu sa nekom teškom bolešću, misle da imaju srčani udar… Nažalost, oboljeli uglavnom liječe samo ove simptome, a ne traže uzroke njihovog stanja.

Anksioznost i trauma iz prošlosti

Anksioznost i trauma su vrlo često povezani. Trauma itekako može biti glavni uzrok problema sa anksioznošću. Kada doživite neko traumatično iskustvo, vaš mozak ostaje u "stanju preživljavanja" te zbog toga stalno imate osjećaj da bi se nešto loše moglo desiti, imate strah od društvenih situacija, na sve gledate kao na opasnost. Ako ste nedavno doživjeli traumatično iskustvo, onda možete razviti i PTSP- posttraumatski stresni poremećaj.

Simptomi PTSP-a su: ponovno proživljavanje traumatičnog doživljaja(flashback), izbjegavanje mjesta gdje se trauma desila, napetost, nervoza, osjećaj krivice, bezvoljnost… Ukoliko ste u djetinjstvu doživjeli neku traumu, moguće je da se niste na pravi način suočili sa njom već da ste je potisnuli pa sada imate anksiozne napade.

Na koji način se liječe anksioznost i trauma?

Trauma i anksioznost se najbolje liječe odlaskom na psihoterapiju. Kognitivno-bihejvioralna terapija je pristup u liječenju traume koji je vrlo efikasan. Uz pomoć ovog principa, pojedinac skupa sa psihologom radi na identifikovanju i razumijevanju problema, uči da razumije svoja osjećanja i to kako ona utiču na njegoovo ponašanje i raspoloženje. Ova terapija se također može vršiti grupno. Također, jedan od načina liječenja traume jeste razvijanje strategija emocionalne regulacije uz pomoć koje pacijenti uče kako da izađu na kraj sa jakim emocijama koje osjećaju zbog traume. Sa druge strane, anksioznost se može liječiti lijekovima, ali i uz pomoć razgovora sa psihologom. Kognitivno-bihejvioralna terapija se može koristiti i u liječenju anksioznosti, skupa sa suportivnom terapijom, grupnom psihoterapijom...

Odlazak kod psihologa- tabu tema?

Kada kažete nekome da idete kod psihologa, ta će osoba njavjerovatnije reći: "Zar si ti lud/a?" Nažalost na Balkanu je psihoterapija godinama tabu tema. Ako odlučite da identifikujete svoje emocije, da riješite probleme koji ometaju vaš svakodnevni život, vaši poznanici, prijatelji i članovi porodice će reći da ste ludi. Ovaj narativ se mora mijenjati. Djeca u školama definitivno moraju više učiti o mentalnom zdravlju jer im to znanje itekako može mnogo više poslužiit nego silni matematički zadaci kojim se opterećuju. Psiholog je osoba koja vam pomaže da složite svoje misli, da naučite da se nosite i suočite sa svojim emocijama. Psiholog je isključivo osoba koja vam može pomoći, a nikako nauditi. Mnogi ljudi za psihoterapiju kažu da im je to najbolja odluka u životu i da im je pomogla u mnogim aspektima života. Mentalno zdravlje je podjednako bitno kao i fizičko zdravlje. Ako imate problem sa zubima, logično je da ćete otići stomatologu, pa zašto onda nije logično da odete psihologu ako imate anksioznost, tjeskobu, napade panike?

Šta još može biti uzrok anksioznosti?

Anksioznost je bolest 21. vijeka. Činjenica je da su ljudi prije bili mnogo sretniji, opušteniji, zadovoljniji... Dakle, razvojem modernih tehnologija, razvila se i anksioznost kod mnogih ljudi. Danas ljudi žive 200 na sat. Niko nema vremena za porodicu, prijatelje, zagrljaj, toplu ljudsku riječ. Želimo da stignemo sve, 24 sata nam nisu dovoljna za brojne obaveze, ali ne odvojimo niti pola sata da se suočimo sa svojim emocijama, da se isplačemo ili ismijemo. Glavni način socijalizacije nam je mobitel u koji non stop gledamo, a bez njega se osjećamo kao da nam fali dio tijela. Postali smo ovisnici društvenih mreža. Gledamo tuđe živote koji se čine savršenim pa onda imamo ogromnu potrebu da se upoređujemo sa drugim ljudima, a ako nismo poput njih ili bolji od njih, onda dobijamo anksiozne napade. Mlade osobe prate standarde ljepote te smatraju da ih moraju zadovoljiti, u protivnom se osjećaju manje vrijednim, lošim, nebitnim... Također, mladi ljudi studiraju, uče, trude se, ali im niko ne može garantovati da će nakon diplome naći posao u struci pa se zbog toga osjećaju loše, previše unaprijed razmišljaju i nikako ne žive u momentu. Ako pitamo svoje roditelje da li su oni u mladosti bili anksiozni, njihov odgovor će naravno biti ne. Razlog za to je što su ljudi prije živjeli mnogo jednostavnijim životom, uživali su, smijali se sa prijateljima, nisu se opterećivali izgledom, novcem , slavom i prestižom. Definitivno mnogo toga možemo naučiti od starijih ljudi. Imamo samo jedan život, te ga moramo uljepšati i živjeti punim plućima. Pored odlaska na psihoterapiju, možete se početi baviti nekim sportom, prakticirajte jutarnje šetnje, pišite o svojim emocijama i osjećajima, pričajte sa svojim prijateljima i porodicom, nađite vremena za sebe. Duboko udahnite i sjetite se da za svaki problem postoji rješenje!