Pitanje svih pitanja: Kako natjerati tijelo da igra za tebe, a ne za ekipu prehrambene industrije?

Sve više izgleda da živimo u svijetu u kojem je nekome u interesu da smo stalno umorni, polubolesni i navučeni na gluposti iz kutije koju zovu televizor. Samo što to više nije samo na TV-u, nego i na kompjuteru, laptopu, telefonu...Znaš ono: “Jedi ovo, kupi ono, bit ćeš zdrav i jak!” Ma daj, nemoj mi reći dvaput. Ali, ne samo da će reći dvaput, nego će nekad ponoviti istu reklamnu poruku i više puta uzastopno. Kao da misle da nismo gledali, a ni slušali. A "oni" nam to ne mogu dopustiti. Industrija hrane brine za naše zdravlje mnogo. Otprilike koliko i mačka brine za mišje dobro. Profit je kralj, a mi smo samo broj na kasi.

Pogledaj sunce, naprimjer. Godinama nam ga prodaju kao opasnost broj jedan – kao, ne izlazi, izgorjet ćeš, rak kože, bla bla bla. A zapravo, sunce je besplatna doza sreće i zdravlja. Par minuta na svježem zraku, i odmah si bolje volje. Hormoni skaču, kosti se smiju, imunitet se diže iz pepela — i ti opet postaješ svoj. Ali ne, kako prodati kremu ili tabletu ako kažu: “Izađi van rano ujutro, upij sunčevo svjetlo, bit ćeš bolje.”

A hrana? O tome je bolje ni ne počinjati. Pola polica u dućanu je kemija prerušena u hranu. Šećeri, ulja, aditivi, aditivi za aditive… Sve što je prirodno – povrće, voće, orasi, sjemenke – uvijek im nekako smeta. Ili se nalaze negdje na dnu polica ili u kutu trgovine, da doživiš nervni slom dok nađeš. “Sol je loša, masti su loše, meso te ubija” – a nitko ti ne kaže da zapravo tijelo uništava to što jedeš iz kutije, a ne mrkva iz vrta, jabuka sa grane, ili jagoda, odnosno vrganj iz šume. Realno, prava hrana te gradi, bistri mozak, puni energijom, ne pravi te tromim, teškim i nervoznim.

Odlučio sam, prije dosta godina, da biram hranu koja me diže, ne onu što me šalje na popravni. Početak dana? Ako ne dva jaja na oko (ili kao kajganu) sa jednim avokadom, jednim paradajzom, mladim lukom, te žlicom vrhnja (pavlake) i kriškom sourdough kruha, onda bar zeleni smoothie ili zobena kaša sa sjemenkama i orasima. Nisam robot da stalno trpam žitarice s 50% šećera jer mi je "celebrity" na reklami rekao da je to “početak dana šampiona”. Svaki obrok od svježeg povrća, mahunarki, voća – to je moj mali otpor sistemu. Neću biti doživotni kupac njihovih “rješenja”. Prije mnogo godina sam odlučio "neke stvari" ne kupovati nikako. Nemate pojma koja je to sreća. To kad te "oni" neprekidno pozivaju, nagovaraju, ohrabruju da nešto kupiš, a ti se samo nasmiješiš i kroz zube procijediš: "Kupi to svojoj materi."

Zdravlje nije samo što jedeš, to je cijeli đir života. Spavaj normalno (7-9 sati), kreći se, diši zrak, druži se s ljudima. Kad tijelu podariš što mu stvarno treba, ono radi k'o švicarski sat. Ne trebaš ni "lijekove", ni “superhranu” iz reklama. Samo – budi u pokretu, jedi jednostavno i prirodno, i miran si. Što jednostavnije – to zdravije.

Industrija bolesti zarađuje na našim slabostima. Nećeš im donijeti profit ukoliko si zdrav, zato nam stalno poturaju strah, sumnju, nova “pravila”. Većina ljudi samo klima glavom i nastavlja po starom. Oni rijetki koji prokuže igru, žive bolje, duže, s više energije. Nije to nikakva magija, nego samo – spoji dva i dva.

Sunce te liječi, povrće te diži, masti iz prirode grade, a industrija nek’ si traži druge žrtve. Svaki put kad pojedeš nešto svježe, kad prohodaš deset-petnaest minuta, kad upiješ malo sunca, daješ sebi prednost. Nema ovdje nikakve teorije zavjere, samo zdrav razum i malo zdravog bunta.

Tijelo je tvoj najbolji suigrač, ali moraš igrati po njegovim pravilima. Hrani ga pametno, kreći se, budi u kontaktu s prirodom. Manje “superhrane”, više obične hrane – i više života u svemu. Kad to skužiš, skidaš lance ovisnosti, vraćaš si energiju i živiš život punim plućima.

I, iskreno, tko to ne bi htio?