Naučna studija objavljena u časopisu Science Direct otkriva da je u tekstilu namijenjenom odjeći za bebe identifikovano više od 300 potencijalno štetnih hemikalija, uključujući pesticide, hormone, antidepresive i industrijske otrove. Ova otkrića bacaju novo svjetlo na svakodnevnu izloženost najmlađih i ukazuju na ogromne propuste u regulaciji tekstilne industrije.

Šta su ksenobiotici i kako završavaju u odjeći za bebe?

U tekstilnoj industriji koristi se preko 8000 različitih ksenobiotika, od boja i mirisa, do plastifikatora, usporivača gorenja i pesticida. To su supstance koje ljudski organizam ne stvara i ne prepoznaje ih kao prirodne, međutim ulaze u sastav odjeće. U tekstilne materijale dospjevaju kao ostaci pesticida, ali i kao dio proizvodnje tekstila, kao boje, omekšivači, vodootporni premazi.
Istraživači iz Španije analizirali su 43 komada odjeće za bebe korištenjem neciljanog skrininga i skrininga sumnjivih supstanci (NTS-SS), napredne metode koja omogućava otkrivanje stotina hemikalija, bez prethodnog ciljanja određenih. Istraživanje je pokazalo da su u odjeći beba prisutne 303 različite hemikalije koje nisu uklonjene ni nakon pranja i na dugotrajnu izloženost beba tim supstancama

Gdje se krije opasnost?

Veliki broj supstanci predstavlja opasnost, posebno zbog toga što novorođenčad imaju osjetljiviju kožu koja ima veću propusnost od kože odraslih. Opasnost se krije i u tome što nemaju izgrađene imunološke i hormonske sisteme. Prolazeći kroz kožu otrovne hemikalije zaobilaze jetru, koja je glavni filter organizma koji odstranjuje otrove, i direktno ulaze u krv.
Zbog toga male količine mogu biti uzrok hormonalnih promjena, razvojnih problema, povećanog rizika od neplodnosti, raka i hroničnih bolesti u kasnijem životu.

Praznina u regulativnim propisima

Uprkos ozbiljnim zdravstvenim rizicima, globalna i lokalna regulativa zaostaje za realnim stanjem u industriji.
Problem je i što propisi koji su na snazi u Evropskoj uniji i SAD ne pokrivaju sve hemikalije u dječjoj odjeći. Šta se dešava kod nas? Dječja odjeća dolazi iz raznih zemalja, često bez sistematske kontrole. I to nije samo naša specifičnost. Ovaj problem imaju i sve zemlje EU, SAD. U svijetu ne postoje globalni standardi za dozvoljene hemikalije i nije obavezno deklarisati prisustvo štetnih sastojaka.