Odluka da živimo odgovorno ne oduzima nam slobodu – ona nam je zapravo vraća. Zato je prevencija najjači i najbolji lijek koji svi imamo. Dakle, do nas je.
Prevencija je najjači i najbolji lijek
Tragično je to što mnogi tek pri kraju života počnu razumijevati što zapravo znači imati samo jedan život i jedan organizam. Dok smo zdravi, uzimamo svoje tijelo zdravo za gotovo. Mislimo da će ono uvijek “funkcionirati”, da će izdržati još jednu cigaretu, još jedan džoint, još jednu neprospavanu noć, još jedan dodatni stres bez odmora. Tek kad se pojave prvi ozbiljni simptomi kao npr. otežano disanje, stalni umor, bolovi, medicinski nalazi koji nam se ne dopadaju – počinjemo uviđati koliko smo krhki.
Čovjek tada shvati da srce nije neiscrpna pumpa, da pluća nisu dimnjak, da živci nisu gume koje se mogu beskonačno rastezati. Tek tada vidimo koliko smo puta tijelo maltretirali, a koliko nam je vjerno služilo. I mnogi tada požele još malo vremena: da se promijene, da isprave navike, da žive svjesnije. Nažalost, često je tada već suviše kasno.
Zato je važno razumjeti ovu istinu dok smo još mladi i zdravi. Brinuti o tijelu nije nikakav luksuz nego obaveza prema sebi. Umjereno se kretati i biti aktivan, zdravo i umjereno jesti, prestati s lošim navikama (a ne biti "umjeren" u tome) i, možda najvažnije, naučiti pravilno nositi se sa stresom bez samouništavanja.
Prevencija je najjači i najbolji lijek koji svi imamo ili barem možemo imati. A odluka da živimo odgovorno ne oduzima nam slobodu – ona nam je zapravo vraća. Jer tek kad čuvamo svoj jedini organizam, možemo iskreno uživati u svom jedinom životu.
Dakle, do nas je.
