Koliko puta si rekao sebi “Ma nije to ništa” dok ti srce lupa ko ludo, ruke ti se znoje, misli ti lete svuda, a ti misliš da možeš sve podnijeti? E pa ne možeš, ozbiljno, ne varaj se. Stres nije tvoj prijatelj koji ponekad dođe i ode, to je tihi serijski ubica tvog zdravlja, i ako ga ignorišeš, kasnije se kaješ zbog stvari koje su se mogle spriječiti.

I nemoj mi reći da ti je sve dobro kad stalno spavaš po 4 sata, jedeš brzu hranu, cijeli dan gledaš telefon i misliš da si “chill”. Čekaj malo, misliš da je normalno imati glavobolju svaki dan, osjećati tjeskobu bez razloga, biti nervozan na svakog ko ti priđe? To nije normalno. Srce ti pati, mozak ti pati, tijelo ti pati, a ti stojiš tamo i praviš se da je sve okej.

A znaš šta je najgore? Ljudi će ti govoriti “Svi smo pod stresom, navikni se” ili “Ma to je normalno, takav je život”.
Ali nije normalno da se osjećaš kao da ti tijelo planira revoluciju svaki dan. Normalno je da se ponekad osjećaš napeto, ali stalni stres?Prestanimo normalizirati stres!

Prestani misliti da možeš sve sam. Duboko diši, trči, pleši, napiši dnevnik, baci telefon na 10 minuta i diši, pričaj s ljudima koji te stvarno razumiju, reci NE stvarima koje ti uništavaju dan i ne stavljaj se na dno zbog tuđih gluposti. Tvoje zdravlje nije neka fora, nije igra, nije stvar za pokazivanje da si “jak”.

Ako misliš da možeš ignorisati sve signale tijela, razmisli opet. Srce, mozak, probava, koža, hormoni – sve ti govori da staneš, a ti gledaš u plafon i kažeš “Ma nije strašno”. Strašno je.I kad ti kasnije život stane zbog nečega što si mogao spriječiti, onda će tek biti strašno.


I ja sam mislila da je normalno stalno biti pod stresom, da je to dio života i da se svi tako osjećamo. Bruh, totalno sam se prevarila. Stvarno sam ignorisala signale svog tijela i glave, i šta mislite? Završila sam s anksioznošću koja je trajala pet dana, pet dana gdje ti srce lupa, ruke drhte, glava ti je u haosu i jednostavno ne znaš gdje bi sa sobom. I sve zbog toga što sam mislila da je normalno da stalno budeš pod pritiskom.

Zato, slušaj svoje tijelo, budi svoj advokat, ne daj nikome, ni društvu, ni sebi samom, da te natjera da patiš,sebi budimo na prvom mjestu, jer na kraju ostajemo mi sami sebi!