Žica je zabrujila. Slušalice su podignute, a zatim je otpočelo sedmominutno, kafansko - mahalsko raspravljanje u maniru koji vrijeđa čak i standarde sveopštih poznavalaca svega, svakog i svačeg ispred seoske zadruge. Naprosto mora ovako, jer ne postoji precizniji, a pristojniji način da se opiše razgovor Mile i Bakira.
Ko je ko u priči o ugroženosti?
Nakon sinoćnje pobjede fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Katara u završnom kolu grupne faze Svjetskog fudbalskog prvenstva, euforija se razlila po ulicama mnogobrojnih bosanskohercegovačkih gradova. Tuzla, Bihać, Sarajevo, Mostar, Brčko samo su neki od gradova čijim se se ulicama i bulevarima pjevali Halidovi stihovi i vijorile zastave, dok su se dresovi natapali znojem ponosa, radosti, ljubavi i prkosa.
Veselje se nije zaustavilo samo na većem entitetu, pa su tako Kotor Varoš i Kozarac uz brojne druge mjesne zajednice u kojima žive uglavnom Bošnjaci dobili svoje proslave. I u Zvorniku su mladići u dresovima BiH pokušali da se obraduju pobjedi, ali njihova je slavlje prekinuto revnosnom intervencijom MUP-a RS-a. Zaustavljani su na ulici u kasnim večernjim časovima, legitimisani i upućeni kućama uz obrazloženje da se radi o ličnoj sigurnosti. Zatim su usljedile i policijske barikade, te zaustavljanje vozila uz pomoć dugih cijevi.
O ovom incidentu koji ima jasnu ideološku ili preciznije etnofašističku podlogu, građane je izvjesti samo Ćamil Duraković, podpredsjednik RS iz reda bošnjačkog naroda.
Inače, gradonačelnik Zvornika je Bojan Ivanović, kadar SNSD-a, a upravo je njegov stranački šef - Milorad Dodik u telefonskom razgovoru sa samoproglašenim svebošnjačkim zaštitnikom - Bakirom Izetbegovićem, čiji je potrčko - Ramiz Salkić uputio digitalnu reakciju na maltretiranje građana, potencirao dezu o ugroženosti Srba i hrišćana od strane muslimana. Dodik je sam i oborio svoju nasušnu nebulozu, ali novom neistinom, tvrdeći da je Dejtonskim mirovnim sporazumom propisano da je RS monoetnički entitet.
Možda bi ova formulacija i bila tačna da u RS-u ne živi više od stotinu hiljada Bošnjaka, iako su se Karadžić&Co svojski potrudili da monoetnizuju ili vam razmuslimane prostor od Mrkonjića do Trebinja.
Dodik je, uz sopstveno odobrenje za snimanje i objavljivanje razgovora, priznao da ne želi (su)život sa Bošnjacima, a pozicija predsjednika stranke omogućava mu da govori u ime svih Srba, jer su mu Srbi omogućili da ovlada ne samo institucijama, već i umovima, jezicima, novčanicima i obrazima većine stanovništva u manjem entitetu.
Zvornički mladići u dresovima uvjerili su se u monoetničnost, jer bez obzira što i oni - Bošnjaci žive u RS-u, njihove boje nisu poželjne, jer nisu srpske. Da monoetničnost nije baš u potpunosti mono, govori i činjenica o velikom broju Bošnjaka u redovima istog onog MUP-a koji je sinoć bezrazložno legitimisao navijače.
Možda Dodiku ideja monoetničnosti, kao stručno - jezičke formulacije za legalizovano etničko čišćenje, ne bi ni pala na pamet, da upravo Bakirov otac - Alija nije pristao na ovu i ovakavu Republiku Srpsku kakva postoji i danas. Sličnu sintagmu tokom telefonskog razgovora upotrebio je i Dodik, jer nije on kriv za greške tuđih očeva čije benefite svakodnevno koristi.
Svako ima svoju verziji ugroženosti, no istina je samo jedna - politički interesi ne smiju biti ugroženi, a za Srbe i Bošnjake će Dodik i Izetbegović lako, oni su svakako nisu prioritet, čak ni onda kada su definitivno ugroženi, jedni od strane svog vožda, potonji od strane sebe i prvopomenutih.
