Opisati način nastajanja moje pjesme, za mene je izuzetno težak, ali ova pjesma je nastala kao odraz moje nade i čežnje za dragim osobama i za samim sobom na kraju krajeva. Nemiri i ponekad izgubljenost nas vode ka stalnom iščekivanju.
Čekam u svitanju
Pred samu zoru
Čekam i kad se prva zraka Sunca pojavi Ja čekam kada svoje oči ponovo otvorim
Čekam kad već je Sunce u podne,
na polovici neba
Kada zvizdanj udari, ja čekam
Čekam dok negdje sjedeći na klupi Gledam svjetlo dok se gasi iza horizonta i pada mrak
Hodam nesmotreno po uskim ulicama, sudarajući se sa toliko različitih lica
Svi čudno gledaju i meni kao da se gubi put
Sav taj zvuk i žamor ljudi skrenu mi pažnju od čežnje što me negdje drugo vodi
Sjetih se da ja još čekam
Novoj nadi da se rodi
Čekam kroz mrklu noć i nebo mirno i čisto samo pokoja zvijezda se vidi
Ja još čekam
Srce moje
Da li me sad ljubav vidi
Čekam sam na klupi nekoj u noći kod Sebilja
Ali tada ni noć nije bila
Ja bide potpuno sam
U čekanju nove zore
Ne idite nigdje
Suze divne moje
Sada valja nama spati
Sutra ko zna
Da li ce Sunce sjati
Al ja ću čekati
Čekati sve do posljednjeg zalaska sto ga moje oči vidjeti mogu
Opet negdje kod Sebilja
U nekoj noći
Što noć nije bila