Svaki tekst koji pišem je obris moga trenutnoga stanja i spoj mojih misli i pogleda na svijet, kao i ova pjesma koju cu objaviti. Borba sa sobom i unutarnjim bolom je proces koji navodi covjeka da misli na cudan i neobican nacin o zivotu i nadanju u svijetlu buducnost. Taman je to period i kroz pisanje se to vidi, sa malim dodatkom svjetla
Samo sam tu sada ja
Sa sobom sam i svojim mislima
Pozdravljam nebo i Sunce
Dok pod nebeskim svodom sjedim
Zamračen i ugušen u suzama sto ne teku
Sada sam tu, a mozda, pitam se
Gdje li ce sutra osvanuti dan
Kisa ce li pasti da umiri usijanu zemlju
Vatrom kojom Sunce sad prži
Jaje da na počinak staviš
Sutra vec novi zivot bi se rodio
Mirise mi mladost, uvenula pod presušenim izvorima nade
Zasto da vremenu dozvolim da od mene krade
Misao i mir
Riječ ko mačeto unutra isjeca dušu koja diše
Stani ! Ne mogu vise
Nijemo progovara bol
Sada sam samo ja tu i kao da trese se svijet
Nice li negdje neobičan cvijet
Poteci srce i zalij zemlju
Zemlja sada tebe traži
Pitam sebe dok dan jos bije, a vec noć se bliži
Hoces li moci
Da li ces znati, da blizu je kraj
Pozdravljam i Mjesec i svaku zvijezdu na nebu
Koliko li je dalek tvoga mirisa trag
Da li sam sebi barem nekada drag
Vjetar da nosi me na krilima svojim
Prema obroncima svijeta gdje osjetim mirise mora
Gdje nalazim svoj mir
Pozdravljam vodu i rijeke, planine
Vrijeme ce proći i sve ce da mine
Da nece ničega biti to vec dobro je znano
Samo znati je sebe ko zadaća dato
Pruzi mi ruku o predivna smrti
Cas je otkucao, ptice su prestale pjevati
Mozda samo ih ne čujem ja
Vidi me, da li me vidiš
Sjeno drveta sto ne rada voce
Pusti da nakanem jednu suzu moju
Lijek ce ti biti i kod tebe cu skriti
Tajnu jednu svoju
Pusti me o nebeski svodu
Da vidim slobodu i beskrajan tvoj horizont
Sunce dok rada dan i umire u noć u prelijepim bojama čežnje
Pusti me da placem, samo je on jos čist
Zatvaram vrata,
Zatvaram prozore
Zatvaram puteve i ne idem dalje
Dalje, idi samo ti
Stihovi su završeni i ni slova više
Nebo je negdje gore, a negdje tu sam ja
Suze nema da sa lica briše
Stalo je vrijeme i nada u sutra
Sa životom sam stao i ja
Pozdravljam nebeski svod
Gdje sve rijeke teku, gdje svo življe ide
Gdje sav nemir nesta
Sva bol sada tamo presta
Pod nebeskim svodom, ja sapirem se svetom vodom, Milosti Bozije
Samo oci jos vide, ja sam tu stao
Sve nastavljati ide
