U aprilu 2013, kao muftija u Ljubljani, Nedžad Grabus je optužio rukovodstvo Sabora da je dva puta prekršilo član 46 Ustava, poručivši: “Ja sam protiv takvog Ustavnog rješenja.” Danas je kandidat za reisu-l-ulemu.
Tekst pod naslovom “Čije su muftije?” objavljen je 27. aprila 2013. na zvaničnoj stranici Islamske zajednice u Republici Sloveniji, gdje stoji i danas, trinaest godina kasnije, bez ijedne izmjene ili demantija. Povod je bila sjednica Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, održana 13. aprila 2013. u Sarajevu, na kojoj je usvojena Platforma za promjenu Ustava IZ. Grabus, tada muftija ljubljanski, napisao je svoj pogled na tu platformu, i njegov tekst sadrži tri konkretne, dokumentovane tvrdnje.
KRŠENJE ČLANA 46
Prva se odnosi na kršenje samog Ustava. Grabus navodi tačan član: “U članu 46 Ustava IZ, Sabor potvrđuje mandat muftijama svake četiri godine.” Prema njegovim riječima, to je pravilo prvi put prekršeno na Saboru u aprilu 2012, kada je to opravdano tadašnjim okolnostima, isteklim mandatom reisu-l-uleme i izborima za njegovog nasljednika. Isto pravilo je, kaže Grabus, ponovo prekršeno 13. aprila 2013, jer je jednom muftiji dat pun četverogodišnji mandat, dok su drugi muftije dobili mandat od svega godinu dana, do usvajanja izmjena Ustava. Njegova ocjena tog postupka glasi: “Rukovodstvo Sabora umjesto da štiti pravilnik o radu Sabora i Ustav IZ, ostat će upamćeno po kršenju akata IZ.”
PARADNI FUNKCIONERI
Druga tvrdnja odnosi se na predloženu ulogu muftija u novom Ustavu. Prema Platformi, muftije više ne bi bile članovi Rijaseta, najvišeg izvršnog organa Zajednice, nego bi ostale isključivo na terenu, administrativno vezane za centar, bez učešća u odlučivanju na vrhu. Grabus je za takvo rješenje upotrijebio riječ koju je sam skovao, nazvavši ga “deakademizacijom” cijele Islamske zajednice, jer se time iz najvišeg vjerskog tijela isključuju i muftije i ulema iz medresa i fakulteta, ostavljajući odlučivanje isključivo administraciji. Njegova rečenica o posljedicama takvog rješenja glasi: “Hodžinski stalež zajedno sa muftijama postat će paradni funkcioneri bez mogućnosti da utječu čak i na djelovanje i tokove u razvoju IZ.”
Treća tvrdnja tiče se same procedure izbora muftija. Grabus piše da reisu-l-ulema po važećem Ustavu predlaže muftije, “bez ikakve procedure, utjecaja Sabora itd.” U prilog tome navodi rad profesora Fikreta Karčića, prema kojem se u Sandžaku, Hrvatskoj i Sloveniji muftija prvo bira na lokalnom nivou, a tek potom reisu-l-ulema predlaže njegovo imenovanje. U slučaju samog Sarajeva, piše Grabus, ta praksa se, “barem do sada, nije koristila.” Postavlja i pitanje hoće li buduće vijeće muftija ikada biti u stanju osporiti odluku Rijaseta, zaključujući da neće, jer muftije neće imati utjecaja u izvršnom organu.
Ovaj tekst treba čitati s jednom važnom ogradom. Grabusova kritika 2013. godine nije bila zalaganje za pravo običnog člana ili džematlije da bira svoje organe. Njegova briga bila je uža i drugačija: da muftije, kao stalež, ne budu istisnute iz vrha odlučivanja u korist administracije. To je legitimna institucionalna kritika, ali nije ista stvar kao pitanje glasa člana Zajednice iznad nivoa džemata, koje ostaje otvoreno bez obzira na ishod te rasprave iz 2013.
TRINAEST GODINA KASNIJE
Nakon tog teksta, u godinama koje su uslijedile, dok je i dalje bio muftija u Ljubljani, Grabus se javno nije vraćao na istu temu kršenja procedure ili deakademizacije Zajednice, koliko je moguće utvrditi iz dostupnih izvora. Kada je u martu 2021. najavio kraj svog petnaestogodišnjeg mandata u Sloveniji, njegove riječi bile su usmjerene na ostvareno, ne na nedovršeno: “Ispunili smo svoj strateški cilj, imamo džamiju u Ljubljani.” U maju iste godine, Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini imenovao ga je za muftiju sarajevskog.
Sada, u julu 2026, prema objavi na istoj stranici Islamske zajednice u Sloveniji na kojoj je trinaest godina ranije objavljen njegov kritički tekst, Nedžad Grabus je zvanično predložen kao kandidat za reisu-l-ulemu, i to upravo od Izbornog okruga Ljubljana, sredine u kojoj je i sam nekada djelovao. Odluka Sabora o novom poglavaru Islamske zajednice očekuje se 5. septembra.
Dokument iz 2013. ostaje ono što jest: pisani trag jednog čovjeka koji je, iznutra, imenom člana Ustava i tačnim datumima, opisao kako se pravila krše na samom vrhu institucije koju bi ove jeseni mogao voditi.
Izvori:
Nedžad Grabus, “Čije su muftije?”, Islamska zajednica u Republici Sloveniji, 27.4.2013, islamska-zajednica.si
Fikret Karčić, “Studije o šerijatskom pravu i institucijama”, El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 321. i 323.
“Muftija Grabus 30. juna završava mandat u Sloveniji”, Radiosarajevo.ba, mart 2021.
“Prof.dr. Nedžad ef. Grabus imenovan za sarajevskog muftiju”, Saff Portal / Novi Glas, maj 2021, sjednica Sabora IZ u BiH
“Ljubljana: Održane konsultacije Izbornog okruga Ljubljana – za kandidata za reisul-ulemu predložen prof. dr. Nedžad Grabus, muftija sarajevski”, Islamska zajednica u Republici Sloveniji, juli 2026.
