Bosna i Hercegovina je u posljednjih nekoliko godina svjedočila nizu incidenata čija su meta bila mjesta molitve, sjećanja i identiteta.
Na prvi pogled, riječ je o različitim lokacijama i različitim vjerskim zajednicama.
Međutim, kada se pogledaju zajedno, postavlja se jedno isto pitanje, kome smetaju tuđe svetinje?
Osvrnimo se na regiju Hercegovine, premda tu živim.

Slučaj koji se dogodio u noći između 27. i 28. jula 2026. godine u Međugorju.
Nepoznati počinilac ili više njih vandalizirali su više lokaliteta povezanih s međugorskim svetištem. Oštećeni su Gospini kipovi, zapaljen je vanjski oltar iza crkve sv. Jakova, a na više mjesta ispisane su uvredljive poruke poput "devil", "Gospa = đavao", "Međugorje je obmana" te "Đavo u suknji". Policija je obavila uviđaj i pokrenula istragu, a motiv počinitelja još nije službeno utvrđen.
Kako je Bljesak info prenio, kamere su snimile počinioca koji podmeće vatru, no lice se ne vidi kristalno jasno.

Izvor fotografije : Bljesak.info

Samo dvije sedmice ranije, 13. jula 2026. godine, Mostar je potresao još jedan čin skrnavljenja.
U kompleksu Liska harema, uoči obilježavanja 34. godišnjice formiranja Prve mostarske brigade, kod centralnog spomen-obilježja ostavljena je svinjska glava, dok su na spomenicima iscrtani kukasti križevi.
Policija je odmah izvršila uviđaj, a događaj su osudili predstavnici vlasti, Islamske zajednice i brojni građani, naglasivši da se radi o napadu na dostojanstvo umrlih i osjećaje njihovih porodica.
Svakako da stanovnici Hercegovine svjedoče o brojnim napadima na dostojanstva umrlih i ubijenih, o čemu govore brojni napadi na groblja i mezarja. Kao primjer uzmimo harem Kantarevac gdje su u februaru 2025. godine iskrčena dva bašluka.

Liska harem, 13.07.2026
Izvor fotografije : N1

Ni pravoslavna zajednica nije ostala pošteđena. U decembru 2022. godine opljačkana je obnovljena Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru.
Nepoznati počinioci ukrali su i pokidali električne kablove, zbog čega su bez funkcije ostali rasvjeta, zvona i satovi na crkvi.
Tadašnji starješina hrama, protojerej stavrofor Duško Kojić, izjavio je kako nije siguran radi li se samo o krađi ili o poruci da Saborna crkva "ne treba svijetliti", podsjećajući da to nije bio prvi napad na ovu bogomolju nakon obnove.

Saborna crkva i krađa kablova
Izvor fotografije : NoviKonjic.ba


April 2025. godine donosi provalu u pravoslavnu crkvu Svetog Prokoplja u mostarskom naselju Raštani.
Tom prilikom je uništen dio inventara i fresaka a ukradeni su i liturgijski predmeti.

Raštani
Izvor fotografije : Jabuka.tv

Više događaja. Tri različite vjerske zajednice. Jedan isti obrazac.
Teško je u tome vidjeti izolirane slučajeve.
Ono što se ponavlja nije identitet žrtve, nego činjenica da su meta mjesta koja za različite zajednice predstavljaju vjeru, sjećanje i identitet.
Posebno zabrinjava reakcija javnosti u Hercegovini.
Dok se Bošnjaci oglašavaju zbog skrnavljenja Liska harema, drugi šute i obrnuto.

Napad na bogomolju ili groblje nikada nije samo oštećenje kamena, metala ili drveta. Napada se simbol. Napada se osjećaj pripadnosti. Napada se ono što je drugome sveto.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakvi događaji gotovo uvijek izazivaju isti osjećaj - strah da će neko pokušati iskoristiti incident za novo produbljivanje podjela, ili se iza kulisa radi upravo na ovakvim stvarima.
Upravo zato je važno da se svaki ovakav čin osudi jednako, bez obzira na to je li meta džamija, harem, pravoslavna crkva ili katoličko svetište.
Nije pitanje kojoj vjeri pripada žrtva vandalizma. Pitanje je kakvo društvo želimo graditi.
Svjesni smo da je Hercegovina idealno tlo za podjele.

Ako danas prešutimo skrnavljenje tuđe svetinje zato što nije "naša", sutra ćemo teško pronaći moralno pravo da tražimo zaštitu vlastite. Civilizirano društvo ne mjeri vrijednost svetinje po tome kome pripada, nego po tome da svako ima pravo na dostojanstvo, molitvu, sjećanje i mir.

Važno je naglasiti i opet spomenuti partizansko spomen groblje, koje je već godinama devastirano od prijašnjih napada.
Mjesto gdje leže partizanske duše, postalo je mjesto za brojne nacističke poruke, brojne rituale.

Jer onaj kome smeta tuđa svetinja, u konačnici ne vodi rat protiv jedne vjere. Vodi rat protiv zajedničkog života.
A svjesni smo da će pojedinci likovati, ma o kakvom se incidentu radilo.