Terazije zla i pravde:

Od početka planirane agresije na Palestinu u oktobru 2023. godine do danas, ukupan broj žrtava narastao je na više od 73 hiljade, od kojih većinu čine civili. Palestinsko stradanje je jedan od najvećih, ako ne i najveći zločin na svijet od završetka Drugog svjetskog rata. Prema zvaničnoj statistici Ujedinjenih nacija 54% stradalih na području pojasa Gaze čine djeca, žene i osobe starije od 60 godina.

Uz kampanju potpune eliminacije stanovništa i uništavanja teritorije, Izrael, predvođen svojim najdugovječnijim premijerom - Benjaminom Netanyahuom, vodi i propagandi rat pokušavajući da predstavi svoju vojnu akciju na tlu Palestine kao operaciju oslobađanja čovječanstva od radikalnog islamizma. Pomoću vještačke inteligencije, spinova i programiranih laži svijetu se mažu oči, dok se iza kulisa ratova vode lobističke borbe u kojima pobjedu u pravilu odnose cionističke snage bliske centrima moći i izvorima krupnog kapitala.

Vratimo li se tri decenije unazad, pronaći ćemo ekvivalentnog eksponena zla i mržnje, Slobodana Miloševića i Saveznu Republiku Jugoslaviju. Kroz deset godina skoro neprestanog ratovanja na ruševinama SFRJ, Milošević je predvodio akademski ovjerenu operaciju etničkog čišćenja svega srpskog, koristeći mit o ugroženosti i stradanju Srba kao sopstvenu odbranu i pokušaj opravdanja za stotine ratnih zločina. Ono što Milošević, SRJ i Srbi nisu imali, a Netanyahu, Izrael i Izraelci imaju jeste globalna moć. Moć kontrolisanja finansijskih tokova, investicija, medija, aktivista, političara, vlada, kompanija, fondova - svih oblika poslovnih, državnih i civilnih struktura koje će stati u odbranu etničkog čišćenja Palestinaca upakovanog u legendu o obećanoj, jevrejskog zemlji.

Netanyahu - autor novog genocida:

Benjamin Netanyahu, premijer Izraela, trenutno je jedan od najvećih, živućih ratnih zločinaca. Konkurenciju mu pretstavljaju još samo Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a razlikuje ih činjenica što su potonja dvojica presuđena za svoje zločine. Ono što su izraelske vlasti u oktobru 2023. godine najavila kao antiterorističku operaciju, kroz svega par dana pretvorilo se u sistemsko etničko čišćenje Palestinaca, bez obzira na njihova vjerska uvjerenja, budući da u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali nisu stradali samo muslimani, već i hrišćani.

Oči svijeta već skoro tri godine svjedoče svakodnevnom izgladnjivanju, maltretiranju, oduzimanju i uništavanju imovine, najsurovijem kršenju ljudskih prava i osnovnog dostojanstva. Nakon što je Hamas - skoro jedina vojna formacija u Gazi iskorijenjen, rat je izgubio svaki smisao, ako ga je ijedan, ikada uopšte i imao, a stremljenja Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) postala su maligno izživljavanje nad nedužnim civilima.

29. decembra 2023. godine Južnoafrička Republika formalno je pokrenula postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Hagu. Proces je otpočeo javnim saslušanjima 11. i 12. januara 2024. godine tokom kojih je južnoafrički pravnim tim pokušao da ukaže na izvršavanje zločina genocida od strane političkog i vojnov vrha Izraela. Nakon saslušanja, tačnije 26. januara, ICJ donosi privremene mjere koje je Izrael dužan da poštuju. Odluka od pet tačaka propisuje:

1.Izrael mora preduzeti sve mjere u okviru svojih ovlašćenja kako bi spriječio počinjenje djela obuhvaćenih članom II Konvencije o genocidu, uključujući ubijanje članova zaštićene grupe, nanošenje teške fizičke ili psihičke štete i namjerno stvaranje životnih uslova koji mogu dovesti do fizičkog uništenja grupe.

2.Izrael mora osigurati da njegove vojne snage ne počine navedena djela.
Izrael mora preduzeti sve mjere u okviru svojih ovlašćenja da spriječi i kazni direktno i javno podsticanje na genocid u vezi s Palestincima u Gazi.

3.Izrael mora preduzeti hitne i djelotvorne mjere kako bi omogućio pružanje osnovnih usluga i humanitarne pomoći potrebne za rješavanje nepovoljnih životnih uslova Palestinaca u Gazi.

4.Izrael mora preduzeti djelotvorne mjere kako bi spriječio uništavanje i osigurao očuvanje dokaza koji se odnose na navode o djelima obuhvaćenim Konvencijom o genocidu.

5.Izrael mora u roku od mjesec dana podnijeti Sudu izvještaj o mjerama koje je preduzeo radi sprovođenja naloga.

Izraelska strana nije postupila u skladu sa odlukama ICJ, te je osim nekolicine lažnih primirja kampanja etničkog čišćenja nastavljena svojim neometanim tokom. Glad, hladnoća, bolesti i umiranje postali su jedine, svakodnevne osobine života u Gazi. I dok je svijetska javnost posmatrala novi Holokaust, ali u režiji njegovih izvornih žrtava, malo koja država je skupila hrabrost da sankcioniše ili otvoreno protivriječi Izraelu.

Slovenija je zabranila izvoz i tranzit oružja Izraelu, dok su diplomatski odnosi između dvije države postali veoma zategnuti. Nova slovenačka vlada koju predvodi desničar Janez Janša, ukinula je mjere zabrane u trgovini sa Izraelom. Od oktobra 2023. godine traje potpuni embargo na izvoz i tranzit oružja iz Španije prema Izraelu, no zvanični Madrid, uprkos snažnim istupima premijera Pedra Sancheza, nije u potpunosti prekinuo robnu razmjenu sa Izraelom. Minorne sankcije, u vidu zabrane ulaska u zemlju pojedinim čelnicima izraelske vlade ili diplomatama, uvele su Norveška, Kanada, Australija i Novi Zeland.

Ipak, ono što je najvažnije - podrška SAD nije izostala. Naoružanje, obavještajni podaci i diplomatska saradnja Washigtona i Tel Aviva nikada nisu bile na višem nivou, a Bijela kuća i njoj odani medijski saradnici žustro zastupaju stav o pravu Izraela na odbranu. Pod plaštom borbe protiv islamizma i terorizma, a u svrhe zaštite judo - hrišćanskog zapada, Izrael praktično krade palestinsku teritoriju, planski uništavajući bilo kakvu mogućnost da se život u Gazi ikada obnovi.

Svoju poslovnu šansu u devastiranoj Gazi vidi aktuelni američki predsjednik - Donald Trump, čiji je dugonajavljivani Odbor za mir, prema njegovim obećanjima do sada već trebao da zaustavi rat u Gazi. Od bombastičnih najava nismo stigli do konačnog rezultata, a palestinsko stradanje polako iščezava iz fokusa čovječanstva.

21. novembra 2024. godine Međunarodni krivični sud u Hagu (ICC) izdao je nalog za hapšenje Benjamina Netanyahua i sada već bivšeg ministra odbrane - Yoava Gallanta. Njih dvojica se službeno terete za niz ratnih zločina, koji između ostalog uključuju i: namjerno izgladnjivanje civila, usmjeravanje napada protiv civilnog stanovništva i zločine protiv čovječnosti.

Osim navedenog, neminovno je da će izraelski premijer i još desetine funkcionera u određenom trenutku biti potraživani i zbog genocida, jer isti je u Gazi već počinjen i idalje traje, a karakteristike takvog zločina utvrđene su još 1948. godine, Konvencijom Ujedinjenih nacija o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Zloćudni apsurd nalaže da je pomenuta konvencija donešena nakon što je pravosudno utvrđen genocid počinjen nad Jevrejima od strane nacističke Njemačke.

Nedjela prouzrokovana idejama i naredbama Netanyahua jednako su gnusna, ako ne i gora u određenim segmentima, u odnosu na zločine počinjene pod komandom Slobodana Miloševića. Međutim, Izrael i izraelsko stanovništvo za sada ne snose nikakve posljedice, dok su SRJ, pa čak i današnja Srbija i Srbi, snosili ili idalje trpe posljedice zločina svojih političkih i vojnih voždova. Zbog ovakvog, selektivnog, dvoaršinskog odnosa prema međunardnom pravu, pravdi i zločinima, Milošević i Netanyahu, SRJ i Izrael, te Srbi i Izraelci u zaslijepljenim očima svijeta nisu isti.

Milošević - nedjela na račun naroda:

Jedan od idejnih tvoraca raspada SFRJ - Slobodan Milošević za jedne je heroj i mučenik, za druge izdajnik i zločinac. Bez obzira šta mislili o nekadašnjem predsjedniku SR Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, neupitna je činjenica da je, u svrhu svojih retrogradnih nastojanja, mobilisao milione Srba čiji su životi trajno zapečaćeni zahvaljujući tome što su dozvolili da se u njihovo ime ubija, pljačka, kolje, siluje i pali.

Nakon Balvan revolucije u Hrvatskoj, pada Vukovara i početka rata u Bosni i Hercegovini, svijetu nije trebalo mnogo da pronađe svoj interes u regionalnom konfliktu. Zvanični Beograd prepoznat je kao agresorska strana, pod čijom se komandom upravlja separatističkim, nacionalističkim snagama u dvije susjedne zemlje.

Tako je SRJ 30. maja 1992. godine zahvaljujući rezoluciji 757 Savjeta bezbjednosti UN-a završila u potpunoj izolaciji. Osim embarga na uvoz oružja i robnu razmjenu, SRJ je u potpunosti ili djelimično isključena iz diplomatskog, finansijskog, sportskog, kulturnog i naučnog života Evrope i svijeta.

Teret sankcija prelamao se preko kičme naroda, dok su političke, vojne, obavještajne i poslovne elite koristile jedinstvenu priliku za ilegalno sticanje bogatstva. Kada su ratne neprilike dodatno eskalirale, a mirovni pregovori propali, UN je u novembru 1992. i aprilu 1993. godine dodatno pooštrio sankcije. Kažnjavanje SRJ u stopu je pratio i State Department. Ono što je za građane bilo preživljavanje, vlastima je predstavljajo poslovnu šansu.

U svim zločinima ostataka JNA, odnosno JA, VRS, VRSK, SDB-a i pratećih paravojnih formacija u BiH je stradalo oko 40 hiljada civila, od kojih 80% čine Bošnjaci, nad kojima je u konačnici proveden i genocid. Tokom vojnog sukoba u Hrvatskoj stradalo je približno 5 hiljada civila, dok žrtve rata na Kosovu premašuju 8 hiljada.

Uporedimo li sve žrtve, svih ratova kojima je Milošević rukovodio one ne premašuju broj Palestinaca stradalih za manje od tri godine uništavanja Gaze. Teško se odati utisku da su upravo Srbi najveće žrtve svog gazimestanskog proroka i njegove, državno sponzorisane falange. Osim vojnika i civila u područjima zahvaćenim ratom, po nalogu vrha države ubijani su aktivisti, novinari, državni službenici, advokati ili jednostavnije - protivnici režima.

Osim kratkotrajnih, antiratnih demonstracija u prve dvije godine raspada rahmetli SFRJ, srpski narod se nije naročito bunio ni na svoja, ali ni na stradanja drugih naroda. Sankcije su djelimično suspendovane nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine, UN je svoj paket sankcija u potpunosti ukino devet mjeseci kasnije po završetku prvih poslijeratnih izbora u BiH.

Spoljni zid - kako su krštene ublažene sankcije SAD-a ostale su na snazi sve do 1999. godine, kada SRJ ulazi u sukob na Kosovu.

18. januara 2001. godine, malo više od tri mjeseca nakon famoznog, petooktobarskog pada Slobodana Miloševića, sankcije SAD-a i UN-a u potpunosti su ukinute. Za mnoge besmrtni srpski vožd gurnuo je Srbiji i Srbe u živo blato autorske propasti, a regiju u još jedan krvožedni ciklus zločina i osvete.

Miloševiću je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviji suđeno prema optužnici od 66 tačaka, koja je obuhvatala individualnu i komandnu odgovornost, te povrede Ženevske konvencije, kršenje zakona ratovanja, zločine protiv čovječnosti, te u konačnici genocid. Nije mu presuđeno, jer je 11. marta 2006. godine preminuo u pritvorskoj jedinici u Hagu.

Srbi mu nikada nisu presudili, niti su raskrstili u svom odnosu prema dželatu miliona nedužnih. Da realnost bude gora, a apsurd veći - presudili su sebi, jer osobe poput Miloševića, Karadžića, Mladića, Pavkovića i sličnih mnogi Srbi idalje doživljavaju kao heroje. Patriote bez kojih bi srpski narod bio zatran do nestanka.

Sljepilo:

Danas, kada iz dana u dan svjedočimo stradanjima u cionističkoj klaonici na otvorenom i potpirivanju sukoba između Izraela i SAD-a na jednoj, te Irana i Libana na drugoj strani, opsežno i strogo sankcionisanje Izraela nikome ni ne pada na pamet. Nisu Izraelci isto što i Srbi, pa da ih se kažnjava. Na kraju svih krajeva i koncu svih končeva, ko bi se usudio da sankcioniše biblijski odabran narod?

Izrael ne štiti religijska mitologija, niti nesposbnost UN-a i međunarodne zajednice, već uticaj. Mogućnost da bez ikakvog napora oblikuju sadašnjost. Ne radi se o antisemtiskoj zavjeri kojom se neprestano brane, već o zbiru činjenica koje idu u prilog tezi da kapital, poslovanje i upravljačku strukturu najmoćnijih međunarodnih kompanija kontrolišu upravo Jevreji.

Sve dok aktuelnom svijetu novac i lično blagostanje budu bili preči od istine i pravde, Palestinci će stradavati u genocidu uživo, a međunarodna zajednica i krda dušebrižnika okretaće glavu od istine.