Najveći problem hipohondra jeste to da može postati izuzetno uznemiren i anksiozan, toliko da se to odražava na njegovo normalno funkcionisanje i svakodnevni život, od poteškoća u komunikaciji sa porodicom i prijateljima, pa sve do stvaranja novih veza i odnosa, a ponekad može utjecati i na razvijanje drugih problema.
Hipohondrija nije bolest, ali jeste poremećaj. To je poremećaj anksioznosti, odnosno jedna od vrsta anksioznih poremećaja. Također je poznata i kao hipohondrijaza, odnosno strah od bolesti. Kao i svaki poremećaj, ima svoje uzroke, simptome i način "liječenja", odnosno kako da se otkloni. Ljudi koji doživljavaju hipohondriju su pretjerano zabrinuti za svoje zdravlje, iz čega proizlazi vjerovanje da će se njihovo stanje rapidno pogoršati ili čak u ekstremnim slučajevima, završiti smrtnim ishodom. To se može desiti čak i ukoliko ne postoje nikakvi simptomi ili ako su veoma blagi, ali ih hipohondri tumače kao ozbiljnu bolest. Dakle, postoje oni koji pretjerano brinu o stanju koje već postoji, ali i oni koji su potpuno zdravi, ali imaju ogroman strah za svoje zdravlje u budućnosti. Kao što se može shvatiti iz navedenog, sve je vezano za psihološki doživljaj zdravlja, nema povezanosti sa stvarnom medicinom.
Nije sigurno šta tačno uzrokuje hipohondriju, ali je dokazano da je češća kod ljudi koji su izloženi velikom stresu, bolesti ili smrti u porodici. Ukoliko članovi porodice generacijama obolijevaju od određene bolesti, hipohondri će razmišljati u smjeru koji vodi zaključku da će i oni oboljeti od te iste bolesti. Također, to mogu biti osobe koje su bile zlostavljane ili zanemarivane u djetinjstvu, te su zbog toga bile prepuštene same sebi. Zbog stalnog maltretiranja ili odbacivanja roditelja, ta djeca kasnije postaju ljudi koji nikada nisu naučili da prepoznaju stvari onakvim kakve jesu i da se s njima izbore na adekvatan način, te kao krajnji ishod umišljaju potencijalne bolesti. Osim toga, hipohondar može biti i osoba koja zaista ima fizičku bolest, te joj se zbog iste stvara stres i javlja problem gdje osoba počinje misliti da će se već postojeća bolest pogoršati ili prouzrokovati nove bolesti. Također, dokazano je da oni koji općenito imaju problem sa mentalnim zdravljem, kao što su anksioznost, depresija, OKP (opsesivno-kompulsivni poremećaj) ili pate od psihotičnih bolesti, te oni pojedinci koji su prirodno labilnije ličnosti, podložni su razvijanju poremećaja hipohondrije.
Moguće je navesti neke od simptoma hipohondrije, koji su najčešći i najlakši za prepoznati;
- Pretjerano razmišljanje o ozbiljnoj bolesti - Iako nemaju nikakve zdravstvene probleme, hipohondri su stalno opterećeni negativnim mislima o potencijalnom oboljenju
- Stalno posjećivanje ljekara - Veoma često odlaze ljekaru, ali ne prihvataju rezultate nalaza niti mišljenje ljekara koji ih uvjerava da su potpuno zdravi i da ne postoji nikakav problem, te zbog toga nerijetko posjećuju druge ljekare i specijaliste, u nadi da će im oni uspostaviti dijagnozu na koju sumnjaju ili vjeruju da imaju. Ponekad hipohondri djeluju kao da priželjkuju potvrdu bolesti, samo kako bi mogli svima obznaniti da su bili u pravu, iako im nisu vjerovali.
- Potpuno izbjegavanje ljekara - Suprotno od prethodnog simptoma, postoje slučajevi kada se hipohondri jednostavno ne usuđuju posjetiti ljekara, jer im to budi još veći strah da će dobiti potvrdu bolesti
- Stalno pretraživanje simptoma na internetu - Hipohondri provode sate svog vremena u proučavanju simptoma bolesti na koju sumnjaju, a najčešće tragaju za onim najgorim i najteže izlječivim. U tom proučavanju, onog momenta kada naiđu na simptom koji je barem malo sličan njihovom, automatski su uvjereni da su otkrili od čega boluju
- Pate od nesanice - Zbog anksioznosti, hipohondrima je veoma teško da se opuste i mirno spavaju
- Imaju problem sa svojom okolinom - Konstantno govore o raznoraznim bolestima, svaku temu svode na to, a ukoliko im porodica ili prijatelji pokušaju objasniti kako uzalud brinu, oni vrlo često impulsivno reaguju i stupaju u konflikt sa bližnjima.
Moguće je da se hipohondrija otkloni ili umanji na sljedeće načine;
- Praktikovanje tehnika opuštanja kako bi se lišili anksioznosti
- Izbjegavanje online pretraživanja (ne)postojećih simptoma
- Fokusiranje na spoljašnje aktivnosti i hobije
- Izbjegavanje alkohola jer može povećati anksioznost
- Naučiti razlikovati normalne tjelesne osjećaje od zloslutnih simptoma (to je moguće nakon što medicinske pretrage ne ukažu na bolest, te u skladu s tim ljekar objasni zašto osoba osjeća određene simptome, odnosno procese u organizmu)
- Najpoželjnije je konsultovati se s ljekarom i zatražiti posjetu psihologu, u krajnjoj mjeri psihijatru, ukoliko stručnjak procijeni da hipohondrija može izazvati neke druge poremećaje ili depresiju.
Hipohondrija zaista može biti izazovna, kako za one koji se s njom suočavaju, tako i za okolinu tih osoba, ali uz adekvatnu podršku i razumijevanje vlastitih misli i osjećaja, moguće je prevladavanje ovog poremećaja.
