Tituba je priznala i tvrdila da ju je zaveo crni muškarac i prisilio da se upiše u njegovu knjigu, a druge dvije žene su poricale svoju uključenost. Ovo priznanje izazvalo je masovnu paniku, što je dovelo do lova na vještice. Optuživane su ne samo žene,već i muškarci, djeca, a pošteđeni nisu bili ni psi.
Masovna histerija, koja se još naziva i epidemijska histerija, masovna psihogena bolest i masovna sociogena bolest,je društveni fenomen u kojem grupa ljudi razvije slične simptome koji nemaju prepoznatljiv fizički uzrok. Umjesto toga, simptomi potiču iz psiholoških uzroka. U slučajevima masovne histerije, simptomi se javljaju kod dvije ili više osoba koje također dijele zajedničko uvjerenje o tome šta bi moglo uzrokovati bolest.
Uzroci masovne histerije su stručnjacima još uvijek nepoznati, međutim,smatra se da nastaje zbog stresa i anksioznosti, grupnog razmišljanja i društvenog pritiska, te se često javlja u izolovanim zajednicama sa strogim pravilima.Kroz historiju je zabilježen veliki broj slučajeva masovne histerije, a kroz ovaj članak ćemo istražiti neke od nabizarnijih.
1.Plesna kuga
U francuskom gradu Strasbourgu, 1958.godine jedna žena je izašla na trg i u tišini počela plesati. Nakon nekoliko dana, više ljudi joj se priružilo u ovom činu. Posmatrači su tvrdili da plesači nisu izgledali kao da uživaju, već su mogli primjetiti njihovu uznemirenost i iscrpljenost. Tadašnji doktori nisu imali objašnjenje, te su tvrdili da zaraženi imaju “pregrijanu” krv i da plešu kako bi se rashladili. Ples je trajao četiri mjeseca, i zahvatio četiri stotine žrtava, od kojih su mnogi smrtno stradali zbog moždanih i srčanih udara ili iscrpljenosti.Dok neki historičari smatraju da je ovo bio kult,koji je plesao kako bi predao žrtvu ili se očistio od grijeha, drugi smatraju da se ovo desilo zbog buđavog hljeba, odnosno halucinogene gljive od koje su zajedno sa pšenicom pravili hljeb. Kako nema dovoljno dokaza niti za jednu od teoriju, slučaj je upisan kao masovna histerija.
2.Duh iz Hammersmitha
U Hammersmithu,Londonu,1803.godine su se pojavile priče o duhu koji hara ulicama i napada prolaznike. Opisan je kao visok muškarac u bijeloj odjeći, iako su neki od svjedoka tvrdili da ima rogove ili svjetleće oči. Priča je išla da je umro prethodne godine i da nije dobio prikladnu sahranu, te se vratio po osvetu.Uznemirenost i panika među stanovnicima je porasla toliko da su policijske patrole bile postavljene na ulicama Hammersmitha. Jedne večeri je policajac, Francis Smith, vidio zidara u bijelom odjelu, kojeg je zbog straha i panike ubio, misleći da je duh koji je izazvao pometnju. Nakon njegove smrti, jedan čovjek je potvrdio kako se u periodu, kada se duh pojavio, zamotao u čaršav i hodao ulicama Hammersmitha kako bi preplašio svog prijatelja. Međutim ovo je uradio samo jednom, i žena koja je bila prvi svjedok ovog duha je vrlo vjerovatno samo svjedočila pokušaju šale. Duh se nakon zidarove smrti više nikada nije pojavio.
3.Epidemija smijeha
Epidemija smijeha u Tanganijaku (današnoj Tanzaniji) počela je 1962.godine, kada su se tri učenice u školi za djevojčice počele nekontrolisano smijati. Smijeh se proširio i na druge učenice, i dok je kod nekih trajao nekoliko sati, druge su simptome doživljavale i do 16 dana.
Zbog ove situacije, škola se zatvorila, kako osoblje nije bilo sigurno da li je riječ o nekoj vrsti bolesti. Kada se 18.marta ponovo otvorila, situacija se nije zaustavila, nasuprot, proširila se i na druge škole. Zaražene djevojčice su zbog ovog smijeha plakale i vrištale, i bile u velikom bolu, međutim nisu se mogle zaustaviti. Epidemija je završila nakon osam mjeseci u kojima je zatvoreno 14 škola, a epidemijom smijeha zaraženo više od 1000 učenica.
4.Epidemija mjaukanja i ugriza
Časne sestre su u historiji pokrenule ne jedan, nego dva bizarna slučaja masovne histerije.
Naime, 1914.godine jedna od časnih sestra u francuskom manastiru je počela mjaukati, na što su se pridružile i ostale sestre, što je pokrenulo epidemiju mjaukanja. Njihovo ponašanje je uznemiravalo mještane, koji su im skretali pažnju, na što bi one odgovarale mjaukanjem. Stvar je riješena vojskom, koja je prijetila da će štapovima pretući sve časne sestre koje ne prestanu.
Drugi slučaj počinje u jednom njemačkom manastiru, kada je časna sestra ugrizla drugu. U roku nekoliko dana, sestre su hodale po manastiru i grizle jedna drugu. Vijest je zajedno sa epidemijom proširena na manastire u Italiji, Poljskoj i Nizozemskoj.Nad časnim sestrama su izvršavani egzorcizmi,a kada ni to nije upalilo, kao i u prvom slučaju, dovedena je vojska, koja ovog puta sestrama nije prijetila, nego je štapovima udarala svaku koja je odbijala prestati.
5.Vještice u Salemu
U selu Salem, Massachusetts, 1692. godine, došlo je do jednog od najpoznatijih slučajeva masovne histerije u historiji. Sve je počelo kada je nekoliko djevojaka počele doživljavati neobične grčeve, ispuštati čudne zvukove, vrištati i bacati stvari. Ljekari nisu mogli objasniti ove simptome, pa su ih pripisali nadprirodnim silama. Djevojke su optužile tri žene za vještičarenje: beskućnicu Sarah Good, ropkinju Titubu i stariju udovicu Sarah Osborne.
Tituba je priznala i tvrdila da ju je zaveo crni muškarac i prisilio da se upiše u njegovu knjigu, a druge dvije žene su poricale svoju uključenost. Ovo priznanje izazvalo je masovnu paniku, što je dovelo do lova na vještice. Optuživane su ne samo žene,već i muškarci, djeca, a pošteđeni nisu bili ni psi. U toku suđenja 19 ljudi je pogubljeno, a više od 200 optuženo. Skoro svaki stanovnik Salema bio je ili optužen ili optuživač.
