Serijal o Hazimu Akmadžiću (1954–2018), dio drugi

Roman Hazima Akmadžića Mimar objavljen je 2002. godine, dvije godine prije nego što je Stari most u Mostaru zvanično vraćen na Neretvu nakon ratnog rušenja. Djelo prati život i djelo mimara Hajrudina, graditelja koji je šesnaestom vijeku podario jedan od najprepoznatljivijih spomenika osmanske Bosne. Akmadžić se uživio u lik graditelja i književnim sredstvima obnovio ono što je granatiranje uništilo, dovršivši svoju obnovu mosta prije nego što su konzervatori i zidari dovršili svoju. Roman je kod čitalaca izazvao velik odjek, a Poslovna zajednica izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine proglasila je Akmadžića najboljim autorom te godine.

Historijska građa i književni postupak

Za pisanje romana Akmadžić je koristio historijske spise i dokumente o gradnji mosta, a građu je oblikovao postupkom koji izlazi izvan okvira konvencionalnog historijskog romana, na šta je u svojoj recenziji ukazao akademik Tvrtko Kulenović. Kulenović je ocijenio da Mimar izlazi iz okvira žanra time što autor historijsku podlogu prožima pjesničkim senzibilitetom i istovremenim poniranjem u nekoliko svjetova, od svijeta Bosne i islama do svijeta graditeljstva i ljudskih sudbina. Pisac i kritičar Zilhad Ključanin u svojoj je ocjeni istakao imaginativnu raskoš romana i njegov moderni, postmoderni prozni postupak, čime je djelo smjestio u savremene tokove proze, izvan puke historijske rekonstrukcije. Takva čitanja pokazuju da je Akmadžić težio stvaranju pripovjednog svijeta u kojem se činjenica i imaginacija spajaju u zajedničku građevinu, onako kako je i sam mimar Hajrudin gradio most od kamena i vremena.

Rušenje i literarni odgovor

Tematska okosnica romana dobiva puno značenje tek u svjetlu razaranja mosta tokom rata devedesetih godina. Akademska analiza djela tumači to rušenje kao uništenje srca grada i simboličko pogubljenje samog mimara, čime je granata pogodila i kamen i ideju koju je most nosio. Akmadžić se u romanu uživio u perspektivu graditelja i kroz nju povezao estetske, kulturološke i ljudske vrijednosti u cjelinu koja nadživljava materijalno uništenje objekta. Postupkom kojim pisac obnavlja most riječima prije nego što je obnova fizički izvedena otkriva se shvatanje književnosti kao oblika trajanja koji djeluje neovisno o sudbini same građevine. Teza romana o neuništivosti onoga što je sagrađeno s dobrom namjerom predstavlja idejnu jezgru cijelog Akmadžićevog historijskog ciklusa, a most tako postaje dvaput sagrađen, jednom u kamenu šesnaestog vijeka i jednom u jeziku na početku dvadeset i prvog.

Mimar zauzima centralno mjesto u Akmadžićevom opusu zahvaljujući kritičkom priznanju i nagradi, ali i zbog toga što sažima autorov odnos prema bosanskoj prošlosti kao izvoru vrijednosti dostojnih književne obnove. Roman je doživio drugo izdanje u izdanju kuće Connectum 2012. godine, a objavljen je i u zvučnom formatu namijenjenom slijepim i slabovidnim čitaocima, što svjedoči o njegovoj trajnoj prisutnosti u čitalačkoj svijesti. Naredni nastavak serijala razmatra Akmadžićev najambiciozniji projekat, dvotomni roman Enderun i Na Drini ćuprija, zamišljen kao odgovor na Andrićevu sliku bosanske prošlosti.

Izvori:

1. Knjiga.ba, izdavački podaci o romanu Mimar (Connectum, 2012)
2. Preporod.info, osvrt na roman Mimar i obnovu Starog mosta Tvrtko Kulenović, recenzija romana Mimar, prenesena u izdavačkim materijalima Connectuma
3. Zilhad Ključanin, recenzija romana Mimar
4. Amra Bajrić, analiza romana Mimar, Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet „Džemal Bijedić" u Mostaru (baza CEEOL)
5. Radio Sarajevo, „Poznati i slavni iz BiH i regiona koji su nas napustili u 2018. godini" (2018)
6. Katalog zvučnih izdanja Biblioteke za slijepa i slabovidna lica

Sljedeći dio: Enderun i odgovor Andriću. Akmadžićev najambiciozniji projekat i sudar dvije slike bosanske prošlosti.