Meša Selimović jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih bosanskohercegovačkih književnika, pripovjedača, romasijera i esejista. Njegov neprevaziđeni književni izraz ima moć da čitaoca inspiriše, baci u očaj, da ili uzme nadu. Selimovićeve riječi su pernati mač kojim se bogati um i zbog kojih sazrijeva duša.
Rođen je 26.aprila 1910. godine u Tuzli. U tom gradu završio je osnovno i srednje obrazovanje, koje je nastavio na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon toga, počeo je raditi u gimnaziji u Tuzli.
Njegovi najpoznatiji romani su : "Tišine", "Derviš i smrt", "Ostrvo" i "Tvrđava". Osim navedenih knjiga, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih književnika objavio je i zbirku pripovijetki: "Eseje i oglede", "Magla i mjesečina", "Tuđa zemlja", "Djevojka crvene kose" i "Za i protiv vuka".
Izdvajamo najinspirativnije citate koji vjerodostojno predstavljaju dramu i misteriju ljudskog uma i duha:
"A bio sam uvjeren da sam pametniji od poluslijepog kepeca! Badava, uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan".
"Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići".
"Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi.
Boj se ovna, boj se govna, a kad cu živjeti"?
"Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji".
"Usamljenost rađa misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu".
"Najmanje se govori kada te se najviše tiče".
"Nije žurio, jer više nije bio ni za kakvu žurbu, a možda mu je i životno iskustvo govorilo da nema kud da žuri, išao brzo ili sporo, stići ćeš prerano".
