Kako su oči čudna stvar. Kako su oči vješta stvar - divna i obojena čak. Tako boje našu stvarnost i presvlače život u boje iz svog spektruma. Nisu džaba sive ili plave, niti smeđe ili zelene. Je li to boja naše duše ili sudbinsko usmjerenje?
Kako god da mi odgovoriš - tu je zov tvoj duše. Tu su riječi - a znaš, oči nemaju jezik. Eto koliko su moćne. Koliko su raskošne. Uglavnom pričaju priče bez muzike i znaju pozadine svih događaja jer jezik duše je univerzalan - ili je dobar ili loš.


Oči u oči

Plačljivo stoji i posmatra stoički;
gledaju se oči u oči
jedne duboko prazne i svijetlo pocrvenjele oči
vriskava šutnja im kroji zjenice
ginu pospane nade šarenih i dugih hodnika
raspadaju se i tope željezni upitnici onesvjestiviši vrijeme što uzdiše
dok se vodi plahovita rasprava među očima
čija je baklja vrelija
čija će smrt biti divnija
i ko će u čije praznine da se presvuče