Volim ogledala. Najviše ona što imaju značajan i divan okvir. Ogledalo bez okvira i ukrasa mi djeluje samo da reflektuje, funkcionalno i to je to. Nije potpuno prazno, ali živi samo od svoje svhre, ne krasi se, ne presvlači se u nova ruha, samim tim ni ne nađe ono svoje. Zato cijenim ogledala sa okvirom. Sa okvirom koji ima priču iza sebe, emociju i vrijednost.

Bez obzira na okvir ogledalo ima moć - čini da se suočiš sa sobom. Da gledaš sebe pravo u oči, ako smiješ i duboko, i ako si smjela - dugo. Tu se susreću osjećanja sa uspomenama, događaji sa osobama i doživljaji sa životom. Tu se talasa more čije valove čuješ samo ti.


Pred ogledalom

Stadoše pred ogledalo
grubost i nježnost
gledajući malo jedno u drugo
i ogledajući se stidno

Trepnu grubost nježnosti
i obeća mu svjetlosti
nježnost ga zagrli
i nesta u ramenima laži

Kad se grubost osili
i ogleda se
slomi se u sto djelića
i tako i on nestade