Uglavnom sve počinje pitanjem. Svaka odluka, svako ismijavanje, većinom kritika i pokoje priznanje. Taj upitnik što se sagne - ostane u tom položaju dugo. Sakuplja govore na leđima, stavlja savjete u đepove i uzme u ruke željezne šipke - u slučaju opasnosti. Sve je to teško, naravno. Sve ga to čini još sagnutijim.
Tačka ne ispašta. Tačka je tu od početka pa sve do kraja. Pa čak sve dok se upitnik ne pretvori u uzvičnik. Mislim, ne mora - ali eto tačka je tu jedina koja se ne mijenja. Ona je ista.

Upitnik

Listovi u suportnom smjeru rijeke
Rijeka slijepa ne vidi šta nosi
Listovi gluhi ne haju za vjetar što ih zanosi
Pitam se gdje teku listovi
i gdje leti rijeka
Pod istim nebom što im često zasmeta
Otkucaji vena jednog sasušenog lista
Svjetlucava mjesečina
Podudara se po melodijama
A nikako da zastanu talasi
Niti da se smire vjetrovi
Da poslušaju pobogu
Smjerove svojih nogu