Po nacionalnosti - čovjek:

U kasnim večernjim satima 22. februara 2007. godine haustorom jedne stambene zgrade u Bijeljini odjeknulo je snažno lupanje. Čovjek sa druge strane vrata ni slutio nije da upravo gleda u sopstvenu smrt, koju mu donosi automatska puška i njena rafalna paljba. Profesor Duško Kondor je ubijen, a zatim je ranjena i njegova ćerka Nina. Dva muškarca hitro su istrčala iz zgrade, a potom se automobilom zaputiše u nepoznatom pravcu.

Dvadeset i druge februarske noći u srce semberske ravnice ubijen dobar čovjek kako će godinu dana kasnije biti uklesano na epitafu nadgrobnog spomenika.

Duško Kondor rođen je u Bijeljini 1947. godine u Bijeljini. Diplomirao je sociologiju, a po zanimanju je bio profesor filozofije. Većinu svog radnog vijek proveo je u bijeljinskoj Tehničkoj školi Mihajlo Pupin. U rodnom gradu, jednom od prvih poprišta rata u Bosni i Hercegovini, pomaže komšijama Bošnjacima, te istovremeno svjedoči velikom broju ratnih zločina.

U periodu kada je bilo najteže ostati čovjekom, Kondoru je ljudskost pošla za rukom o čemu su po završetku rata posvjedočile njegove kolege, prijatelji i komšije, jer dok su jedni skidali tuđe glave spašavajući svoje, profa Duško ostao je uz svoje učenike i njihove roditelje znajući da i krvoločna mahnitost rata jednog dana mora prestati.

Nakon završetka ratnih zbivanja uključuje se u rad italijanske Fondacije Gariwo. Kondor radi u oblasti edukacije mladih kroz Školu građanske hrabrosti koja se svake godine održava na Igmanu. Kroz program edukacije prošle su stotine mladih osoba iz BiH i regije, a Kondor je od njih zahtijevao da ne budu kukavice, da budu ljudi i da otvorenu razgovaraju o svemu, bez tabu tema. Osim predavačkih angažmana profesor Kondor je i jedan od osnivača Helsinškog parlamenta građana Republike Srpske, čiji je rad u poratnim godinama, osim na edukaciju, koncentrisan i na istraživanje ratnih zločina i zagovaranje sudskih proces protiv počinilaca istih.

Rijetkost je za tadašnju Bijeljinu, Republiku Srpsku, ali i Bosnu i Hercegovinu bila odlučnost i posvećenost u radu sa mladima i traženju istine za ratne zločine kakvu je neumorno iskazivao upravo Duško Kondor.

Svjedok ratnih zločina:

Kondoru se osim hrabrosti i traganja za istinom, nije mogla oprostiti ni principijelnost. U jednom od svojih predavanja u Kulturnom centru grada Bijeljina, tokom žustre rasprave sa nepoznatom gospođom iz publike, izgovorio je zanimljivu i snažnu rečenicu:

Mi smo kukavice, mi to ne priznajemo.

Bio je Duško u pravu još prije dvije decenije rekavši da smo kukavice, no vjerovatno je i ubijen sa nadom da će kukavičluk u nama iščeznuti, ali mi smo ipak izdali hrabrost, a samim tim i sebe.

2002. godine osnovana je Državna agencija za istrage i zaštitu, poznatija kao SIPA. Inspektori iz odjela za istraživanje ratnih zločina kontaktirali su profesora Kondora, koji je pristao da sarađuje nudeći svoje svjedočenje o ratnim zločinima u Bijeljini. Nekoliko godina kasnije Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini započinje formalne istrage o ratnim zločinima, a Kondor biva jednim od svjedoka tužilaštva o istrazi o ubistvu 22 civila bošnjačke nacionalnosti. Radi se o slučaju izolovanog ratnog zločina koji se dogodio krajem 1992. godine. Pripadnici MUP-a Republike Srpske istjerali su dvadeset i dvije osobe, među kojima sedmoro djece iz njihovih kuća u Bijeljini, a zatim su ih odveli u selo Balatun na obali Drine, gdje su strijeljani i bačeni u rijeku.

Svi ubijeni bili su iz porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Više o decenije nakon balatunskog masakra, nekoliko tijela identifikovano je i ekshumirano iz masovne grobnice u Sremskoj Mitrovici, dok se četiri osobe idalje vode kao nestale. Tužilaštvo BiH preuzelo je ovaj slučaj, a u januaru 2022. godine potvrđena je optužnica protiv osam lica za počinjeni ratni zločin.

Pokušaj femicida ili čišćenje svjedoka?

22. februara 2007. godine na ulazu u stan Duška Kondora, sa automatskom puškom u ruci pojavio se Jasmin Baraković, biljenski kradljivac auta i kriminalac opšte prakse od ranije poznat policiji. Ispalio je rafal kroz zatvorena vrata, te je tom prilikom usmrtio Duška Kondora i ranio njegovu stariju ćerku Ninu. Nedugo zatim Baraković je uhapšen zajedno sa jednim od dvojice svojih saučesnika Ljubišom Vidačekom. Treći saučesnik, tačnije vozač automobila kojim su Baraković i Vidaček pobjegli sa mjesta zločina nije pronađen.

Iste godine započelo je opsežno suđenje za ubistvo porofesora Kondora i ranjavanje njegove ćerke. Obdukcijom tijela Duška Kondora utvrđeno je da je podlegao od prostrijelne rane u predijelu glave, dok je su na tijelu pronađene još desetine rana. Nina Kondor uspješno se oporavila od posljedica ranjavanja nakon intezivnog liječenja, a upravo je njen odnos sa Barakovićem bio ključan tokom sudskog procesa. Naime, nekoliko svjedoka odbrane tvrdilo je da su Jasmin i Nina mjesecima bili u ljubavnoj vezi, za koju je Duško Kondor znao, ali istu nije odobravao. Par se rijetko viđao u javnosti, barem su tako tvrdili svjedoci odbrane.

Svjedokinja suda - Doris Kondor, tada maloljetna, mlađa ćerka profesora Kondora negirala je navode da su njena sestra i baraković bili ljubavni partneri. Sudski vještaci iz Beograda utvrdili su da je Baraković u nekoliko navrata telefonski prijetio Nini, dok je njen otac čak dvije godine prije ubistva policiji prijavio Barakovića zbog uznemiravanja.

Stvarni motiv ubistva Duška Kondora nikada nije utvrđen, a nije poznato ni da li je Baraković izvršio likvidaciju po nečijem nalogu ili zbog zabranjene ljubavi. Priznao je krivicu, te je osuđen na dvadeset godina zatvora, no pozadina Kondorovog ubistva, ukoliko uopšte postoji, nikada nije utvrđena.

Možete ubiti Duška, ali ne možete ubiti sve nas:

Mnogobrojni sugrađani profesora Kondora, bivši učenici, polaznici edukacija i kolege aktivisti prisustvovali su sahrani na Rimokatoličkom groblju u Bijeljini.

Nekoliko dana kasnije održan je i mirni protestni skup u centru grada, a okupljeni su zatražili hitnu istragu nadležnih organa i pronalazak ubice.

Svojim aktivizmom, predavanjima i javnim nastupima Kondor je nažalost stvorio mnoge neprijatelje. Njegovi saradnici do danas se nisu odali utisku da je ubijen zbog svojih saznanja o ratnim zločinima i protivljenju vladajućem nacionalizmu.

U Bijeljini se 1. april, dan kada su paravojne jedinice Željka Ražnatovića Arkana uz podršku MUP-a RS ušle u grad slavi kao dan oslobođenja Bijeljine, dok Arkanova - Srpska dobrovoljačka garda, za razliku od Duška Kondora ima i svoju ulicu u Bijeljini.

Duško Kondor, heroj u dobu zla nije zaboravljen, ali se rijetko spominje, jer građanska hraborst nije za kukavice.

U njegovu čast Gariwo Fondacija u BiH svake godine dodjeljuje nagradu za građansku hrabrost, a Kondor živi u sjećanjima svojih učenika, kolega, prijatelja i svih onih kojima su zdrav razum i ljudskosg preči od mržnje.