Bez da opet prolazimo horor koji je već ispunio naslovnice medija i portala u Bosni i Hercegovini, okrenimo se uzroku problema kao što je femicid.

Bosna i Hercegovina, naravno, nije jedina država koja ima ovaj problem. Kroz historiju, u većini društava koja smatramo „civiliziranim“, a nisu matrijarhati, su iskorištavali žene, te ih smatrali manje vrijednim od muškaraca.

U tom nastojanju da se dva pola izjednače, nebrojenim programima edukacije, kazni, molbi i sličnim metodama, nešto u glavi dijela muške populacije u njima budi primitivizam i sadističko ponašanje. Ponašanje koje uvijek ima neki neutemeljeni izgovor.

Iskonski problem sa kojim se veliki dio žena suočava jeste ujedno i najveća opasnost po njih. A to je potreba muškaraca da „posjeduju“ ženu. Riječ koja je u ovom kontekstu izuzetno odvratna i za napisati.

Kompleksi manje vrijednosti, te nesigurnosti jako često su uzročnici ovakvog nasilničkog i opsesivnog ponašanja koje za cilj ima uspostavu kontrole nad osobom. Ljudskim bićem koji spletom okolnosti biva sveden na vrijednost predmeta u glavama običnih nasilnika i kukavica.

Naravno, žene se opiru ovome što na kraju dovodi do verbalnog, i jako često fizičkog konflikta gdje bivaju pretučene, zlostavljane i silovane. Nažalost, u BiH postoji zabrinjavajuće veliki broj osoba koje na ovo postave pitanje „pa zašto to trpi?“.

Pitanje koje ima fundamentalnu grešku u dedukciji. Jako često, žene koje imaju djecu sa ovakvim partnerima rade sve kako bi istoj toj djeci obezbijedile što bolji život. Pa makar one patile kroz to sve.

O institucijama, u ovom slučaju BiH, ne treba ni raspravljati jer su se pokazale nesposobnim i možda najporažavajućim saznanjem, nezainteresovanim da obavljaju svoj posao. Često možemo čuti kako MUP ne radi svoj posao i slično. Još jedna pogreška koja ne uzima u obzir ovlasti policije koja može djelovati isključivo u okvirima zakona i naloga tužilaštava.

Još jedna izuzetno frustrirajuća konstatacija kaže „ko im je kriv što vole takve muškarce“. Ograničeno razmišljanje koje potajno žali što se niko ne želi „družiti“ sa njim.

Ipak, za potrebe zdrave diskusije, naravno da možemo reći da kao i kod muškaraca, tako postoje i žene koje biraju loše društvo, loše navike, zločin i na kraju, loše partnere. Ali pitanje koje bi trebalo postaviti jeste da li to znači da je zločin opravdan? Naravno da ne.

Nasilje nad ženama i djevojkama se na Balkanu donekle i normalizovalo kao pojava. Tako, u Srbiji npr. je svojevremeno postojala skupina muškaraca koji su stvorili Viber grupu gdje su dijelili eksplicitne fotografije svojih partnerica. Grupa koja je na kraju bila alat za ucjene i iskorištavanja.

Odaziv javnosti na proteste protiv ovog zločina je bio nikakav. Zločina koji ima nezamislive posljedice po psihičku i fizičku dobrobit nedužnih djevojaka, djevojčica i žena. I nikom ništa. Stvarno smo napredovali kao društvo.

Kao autor portala Plenum.ba, pišem ovaj članak u nadi da mogu makar malo dići svijest o svakodnevnom nasilju koje veliki dio žena proživljava. Kolege autori su odlične članke napisali, pogotovo o dilemi muškarac vs. medvjed.

Poražava činjenica da se veliki dio žena ne osjeća sigurno na ulicama svoga grada, države, društva ispunjenog sunarodnjacima. Isto tako, boli saznanje da svi imamo majke a dio nas je u stanju činiti nezamislive zločine.

Naposljetku, stid me biti dio društva gdje je „macho“ uspostaviti kontrolu nad partnericom, imati čvrstu ruku, biti strog, udarati ju i ponižavati. Stid me vidjeti balavce kako misle da su „kul“ ukoliko djevojci udare šamar ili joj ne daju da izađe sa prijateljicama.

Koliko god zagovarali programe reforme zakona, te uspostavu obrazovnih sistema koji će edukovati mlade o ovoj problematici, pitam se koliko je to sve učinkovito. Nasilnici takvo ponašanje nose iz kuće. Šanse su velike da ukoliko je otac nasilnik koji je normalizovao maltretiranje svoje žene, dijete koje odraste u takvom okruženju može to smatrati savršeno normalnim. Iznimci postoje.

Odveć je poznato šta će veliki broj ljudi reći. „Nisu ni one anđeli“. Naravno da ne, niko nije savršen. Ipak, to ne opravdava bilo kakav zločin sa bilo koje strane. Ovaj članak, u skladu sa izuzetno zabrinjavajućim trendom femicida u Bosni i Herecegovini, služi za dizanje svijesti, kao i dio osjećaja moralne obaveze da se zaštiti u ovom smislu ranjivi dio populacije.