Možete li vi uopšte zamisliti razmjere ovog apsurda?

Građanin Milorad Dodik, čovjek koji prema važećim zakonima nema nikakvu institucionalnu nadležnost nad Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske, ilegalno dolazi na Pale vladinim helikopterom koji su platili građani Pala da građanima objasni zašto ih je pretukla policija koju takođe plaćaju građani,a. koji Dodik također milegalno predvodi. Pojavljuje se kao vrhovni komandant svega živog i neživog, flore i faune i pripadajućeg plebsa, obećava istragu koju nema pravo da vodi i najavljuje sankcije koje nema pravo da izriče. A onda mu se pretučeni ljudi zahvaljuju.

Niko ne sme da vas bije osim Dodikve policje!

Hajte sad lijepo ovo još jednom pročitajte pa da nastavimo. J**o Monti Pajton i Nadrealiste iz najboljih dana, šta je ovo!

Nastavljamo, vežite se:

Elem, zahvaljuju se Paljani tako čovjeku koji je samo dan ranije javno stao iza policije i ministra Željka Budimira, branio policijsku raciju, govorio o sigurnosti, kriminalcima i tragediji u Sjevernoj Makedoniji, da bi se već sutradan spustio na Pale i kazao kako je “tek sada saznao šta se zaista dogodilo“.

Dakle, dan ranije znao je “dovoljno“ da podrži policiju u marisani življa, a dan kasnije nije znao ništa dok nije razgovarao sa žrtvama marisane.
Hau lovli!

Juče je policija bila u pravu što je tukla građane, danas su građani u pravu što ih je tukla policija, a građanin Dodik u oba slučaja ostaje u pravu jer je njegova riječ mjerna jedinica istine. I građani se slažu sa tim!

To je klasični predkafkijanski feudalizam u kojem gospodar prvo pošalje stražu da izmlati podanike, a onda dojaše u selo, sasluša njihove jadikovke, velikodušno prizna da je možda bilo citiram “određenih prekoračenja“ i dopusti prebijenima da mu zahvale što ih je udostojio svog dolaska i batina prije toga.

Jeste li vi svjesni dimenzije te submisivnosti?

Jeste li svjesni dokle je društvo dovedeno kada čovjek koji se zakonski ne pita ništa zapravo odlučuje o svemu, a ljudi, nakon što im policija polomi rebra, leđa i tabane, sjede pred njim kao pred seoskim knezom i zahvaljuju što je došao da im saopšti kako će možda, eventualno neko jednoga dana ispitati ko ih je tukao? Čovjek doputuje nelegalno helikopterom koji su oni platili, da bi im objasnio kako je u njihovom premlaćivanju bilo “izvjesnih nepravilnosti“, a oni klimaju glavama, primaju izvinjenje i nadaju se odšteti.

Na Palama se dogodila javna demonstracija poretka u kojem su institucije ugašene, policija pretvorena u partijsku silu, građani svedeni na marvu koja se povremeno pobuni, ali suštinski prihvata da gospodar odluči kada je batina bila opravdana, a kada malo pretjerana.

Dok se SNSD-ovci svađaju strada narod

Sve je počelo racijom u diskoteci “Enigma“, nakon koje su desetine mladih ljudi zatražile medicinsku pomoć. Svjedočili su torturi, premlaćivanju konobara, gostiju i ljudi koji, prema riječima načelnika Pala Dejana Kojića, nisu bili nikakva sigurnosno interesantna lica. Pokazivali su modrice, povrede i tijela preko kojih je prešla specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske.
Jednom čovjeku, nakon što su ga pretukli, policajac je navodno kazao da stavi paradajz na rane. Veličanstvena slika sistema: Policija ti polomi tijelo, a onda ti ponudi savjet iz narodne medicine. Još samo da je MUP izdao saopštenje sa receptom za obloge, količinom paradajza i preporučenim vremenom držanja na modricama.

Prva reakcija vrha vlasti bila je očekivana. Policija radi svoj posao. Ministar ima podršku. U objektu su utvrđene nepravilnosti. Angažovana su neovlaštena lica. Nisu poštovani sigurnosni standardi. Mogla se dogoditi tragedija poput one u Sjevernoj Makedoniji. Lokalna vlast je kriva. Opozicija politizuje slučaj.

To je već poznata matrica svake autoritarne sile: Kada policija prebije građane, ne govori se o prebijanju, već o protivpožarnim aparatima, radnim dozvolama, osiguranju, inspekcijama i mogućoj tragediji koja se nije dogodila. Građani su, prema toj logici, preventivno pretučeni da ne bi stradali u požaru. Pendrek je postao protupožarno sredstvo, specijalac inspektor zaštite na radu, a slomljeno rebro dokaz brige institucija za sigurnost omladine.

Potom su Paljani progovorili. Priča se proširila, protest je najavljen, fotografije povreda dospjele su u javnost, a lokalni SNSD-ovi klanovi otvorili su međusobni rat. Nedeljko Elek napao je ministra Budimira, nazvao ga nesposobnim i optužio lokalnog šerifa, nakon čega je smijenjen sa stranačkih funkcija. Odjednom se više nije radilo samo o pretučenim ljudima, već o sudaru interesnih grupa unutar vlasti, raspodjeli teritorije, novca, uticaja i prava na komandovanje policijom.

Kada se pošibaju dva Dodikova klana, stradaju građani.

Policija tada ne izgleda kao institucija koja provodi zakon, nego kao oružana ekspozitura jedne interesne grupe. Ko kontroliše ministra, ko direktora policije, ko lokalne kadrove, ko obezbjeđenje, ko klubove, ko Jahorinu, ko Sarajevo-gas, ko opštinu, ko biračko tijelo? Sve su to pitanja daleko važnija od toga ko je te noći prebijao konobare i goste, jer odgovor na prvo određuje hoće li se ikada dobiti odgovor na drugo.

Zaboli Dodika donji dio leđa za građane

Milorad Dodik zato nije došao na Pale zbog građana. Došao je zato što su građani prestali šutjeti, zato što je batinanje postalo politički problem, zato što se unutar njegove partije otvorila pukotina i zato što je zaprijetila izborna šteta u obračunu dva klana. Da su svi otišli kućama, stavili paradajz na modrice i nastavili živjeti kao da se ništa nije dogodilo, helikopter se ne bi ni podizao. Ne bi bilo sastanka, najave unutrašnje kontrole ni priče o pojedinačnoj odgovornosti.

Bila bi to još jedna paljanska noć, još jedna racija, još nekoliko polomljenih ljudi i ptarećih zuba i još jedno saopštenje MUP-a prema kojem je sve urađeno profesionalno, zakonito i u interesu sigurnosti građana.

Ali građani su govorili, pa je građanin Dodik morao doći.

“Ljudsko svojstvo“ Milorada Dodika

Kaže da je došao u “ljudskom svojstvu“. Intersantno. Kakvo je to ljudsko svojstvo? Je li prethodnog dana, dok je podržavao policiju, govorio u neljudskom svojstvu? Je li helikopter sletio u svojstvu čovjeka, predsjednika partije, bivšeg predsjednika entiteta ili samoproglašenog vladara institucija? U kojem svojstvu izvinjenje daje čovjek koji nema nadležnost da se izvinjava u ime policije, a u kojem svojstvu pretučeni građani to izvinjenje prihvataju?
Odgovor je bolan i jednostavan: U svojstvu gospodara.

U Republici Srpskoj godinama se sistematski proizvodi svijest prema kojoj institucije nemaju vlastitu volju, nego čekaju da Milorad Dodik odluči šta je istina. Sudovi, tužilaštva, skupština, vlada, policija, javna preduzeća i mediji svedeni su na kulise jednog čovjeka. On određuje ko je patriota, ko izdajnik, ko kriminalac, ko pošten čovjek, ko smije govoriti, ko će biti smijenjen, ko će biti pretučen, a ko će dobiti izvinjenje.

Konobar zna sve

Zato nije nimalo čudno što pretučeni konobar zahvaljuje Dodiku. Čudno bi bilo da živi u uređenom društvu, pa da zahvali ministru što se pojavio nakon policijske torture. U ovom poretku konobar dobro zna da ministar ne odlučuje, direktor policije ne odlučuje, unutrašnja kontrola ne odlučuje, tužilaštvo ne odlučuje. O svemu odlučuje čovjek koji je došao helikopterom.

To je istinska tragedija Pala i entiteta cijelog.

Policijska brutalnost strašna je sama po sebi, ali još je strašnija svijest da žrtve ne traže institucije, već gospodara. Umjesto zahtjeva da ministar podnese ostavku, da se objave imena policajaca, da se utvrdi lanac komandovanja, da tužilaštvo pokrene istragu i da sud kazni odgovorne, ljudi čekaju da Dodik presudi je li batina bila razumna ili malo pretjerana.
On potom kaže da se radi o “nesretnom nesporazumu“.

Četrdesetak pretučenih ljudi nije bap nesporazum. Tortura u policijskim prostorijama nije nesporazum. Prebijanje konobara nije nesporazum. Maskirani policajci koji udaraju ljude po tabanima i leđima nisu nesporazum. To je operacija. To je lanac naredbi. To je sistem u kojem se sila koristi bez straha od posljedica.

Nesporazum bi bio da je policajac ušao u pogrešan lokal. Kada čitava jedinica mlati desetine ljudi, tada govorimo o organizovanom državnom nasilju.

Dodikova formulacija o “određenim prekoračenjima“ služi upravo zato da razvodni odgovornost. Malo se pretjeralo, poneki udarac više, možda je neko bio previše energičan, možda je pendrek nezgodno sletio na nečija leđa. Sve će se ispitati kroz procedure, javnost će se umiriti, protest možda otkazati, odšteta dogovoriti, a sistem sačuvati.

Jer cilj njegovog dolaska nije bio da se sistem promijeni. Cilj je bio da se sistem stabilizuje.
Sam je to i rekao: Želi potpunu stabilizaciju, želi povjerenje u policiju, želi da se Pale smire. U prevodu, želi da se ljudi vrate kućama, da se priča ugasi, da MUP saopšti kako je eventualno jedan policajac prekoračio ovlaštenja, a da politička komanda nad policijom ostane netaknuta.
Stabilnost u Dodikovom rječniku nikada nije vladavina prava. Stabilnost znači tišinu podanika.

Bez mazohizma nema ni sadizma

Zato je reakcija pretučenih ljudi važnija od njegovog izvinjenja. Kada se žrtva zahvaljuje čovjeku koji je dan ranije opravdao sistem koji ju je pretukao, onda se vidi koliko je autoritarna vlast duboko ušla u svijest društva. Batina više nije samo fizička. Ona je unutrašnja, prihvaćena, gotovo normalizovana. Čovjek se buni protiv udarca, ali ne dovodi u pitanje ruku koja komanduje.

Možete li vi to zamisliti?

Policija vas pretuče. Ministar kaže da je sve bilo po zakonu. Partijski šef podrži ministra. Zatim partijski šef doleti vašim helikopterom, saopšti da je možda bilo prekoračenja, izvini se u ime policije i vi mu zahvalite. On vam praktično kaže: “Oprostiću vam što vas je tukla moja policija.“
A vi primite oprost.

Nema ovdje više ni građana, ni institucija, ni ustava, ni zakona. Ostao je samo jedan čovjek koji se pita za sve i masa koja povremeno jaukne kada je pendrek prejako udari, ali se odmah umiri kada gospodar dođe, položi ruku na rame i obeća da će istražiti samoga sebe.

Dok se ne objave imena policajaca koji su tukli ljude, njihovih komandira i onoga ko je naredio akciju, dok ministar ne snosi političku odgovornost, dok tužilaštvo ne pokrene ozbiljan postupak i dok Dodik ne bude upitan po kojem osnovu koristi helikopter i govori u ime MUP-a, priča o istrazi predstavlja još jednu šarenu predstavu za umirivanje javnosti.

A ako Paljani prihvate tu predstavu, ako protest zamijene zahvalnicom, ako torturu pretvore u zahtjev za odštetu i ako se zadovolje izvinjenjem čovjeka koji nema pravo da im ga daje, sljedeća racija već je pripremljena.

Možda u drugom gradu. Možda u drugom lokalu. Možda protiv drugih građana.
Samo će novi paradajz morati biti spreman.