Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš najdraži Plenum babuka je tu sa novom kolumnom. Nakon amaterskih recenzija „propalestinskog Supermena“ i teksta o filmu „Lepa sela lepo gore“ odlučio sam napisati još jednu filmsku analizu. Tema ovog teksta je uticaj cionističkog lobija na filmsku industriju.

Opće je poznato da Arapi i muslimani u većini holivudskih filmova uglavnom tumače negativce. Profili variraju od zaostalih, primitivnih i nepismenih likova do klasičnih terorista. Tako su u Hollywoodu negativci skoro uvijek bradati, tamnoputi muškarci koji nose marame i pričaju loš arapski. Dugo vremena je za arapske glumce bilo skoro nemoguće tumačiti bilo kakvu drugu ulogu sem otimača aviona i terorista samoubica. Kao što su većina meksičkih glumaca uvijek bili kriminalci, dileri i članovi meksičkih kartela, tako su muslimani uvijek opasani bombom oko struka. Jedini narod koji je možda gore prošao od muslimana su Rusi. Iako je komunizam odavno mrtav, Rusi u filmovima i dalje predstavljaju najljućeg neprijatelja, i kada god je Amerika na pragu novog svjetskog rata, to je uglavnom sa Rusijom. Jedan od rijetkih američkih blockbustera gdje je Amerika stala na stranu muslimana je legendarni nastavak filma Rambo sa Silvester Staloneom. Svi se sjećamo američkog komandosa koji se bori sa Talibanima protiv ruskih komunista. Bila su to neka ljepša vremena. Tada je Amerika finansirala, obučavala i naoružavala Talibane koji će samo koju deceniju kasnije zaratiti i pobijediti dojučerašnjeg prijatelja.

Najbolji primjer cionističke propagande u Hollywoodu je popularna serija „Homeland“ koja je nastala kao remake Izraelske serije „Prisoners of war“. Priča je za američko tržište malo prerađena, ubačena je CIA, ali negativci su ostali isti, a oni su već… pogodite! Muslimani! Brojni kritičari su seriju označili kao islamofobičnu, a najveći skandal desio se kada su angažovali arapske umjetnike da urede ulice seta kako bi ličile na one u Bejrutu. Tako je ulica koja je u stvarnosti poznata po restoranima i kafićima predstavljena kao opasna “no go” zona. Umjetnici su ispisivali grafite na arapskom, a neki od njih su bili “Homeland je sranje” i “Homeland je laž” što ekipa serije nije skontala, jer nisu poznavali ni riječ arapskog. Skoro kroz sve sezone, “Homeland” prikazuje muslimane kao radikalne fanatike i teroriste sa kojima je nemoguće pregovarati, a Izraelske sigurnosne snage kao lojalnog partnera koji je uvijek spreman pomoći. Nikada se ne propituje uzrok, niti se postavlja pitanje zašto su ti muslimani toliko agresivni i ljuti. Otimanje zemlje, protjerivanje i apartheid se nikad ne spominje. Samo u zadnjoj sezoni vidimo trunku kritike prema Izraelu. Glavni glumac Mandy Patinkin odlazi u posjetu sestri koja živi na otetoj zemlji Zapadne obale. Patinkin primjećuje da je naselje naraslo, na što njegova sestra setlerica odgovara: „Neka nas Arapi vide i neka znaju da nikada nećemo otići!“. Zanimljivo je da će Patinkin kasnije u intervjuima često kritikovati politiku Izraela i osuđivati zločine, kao i trenutni genocid u Gazi.



Međutim, najofirniji pokušaj cionističke propagande je u filmu „World war Z“ sa Brad Pittom. Svijet je pod napadom agresivnih zombija, a Brad Pitt, kao bivši uposlenik UN-a, dobija zadatak da otkrije porijeklo virusa. Put ga vodi na Bliski istok, a prvi slučaj je naravno zabilježen u muslimanskoj zemlji. Jedini sigurni grad je Jerusalem i to, pazi sad, zato što su Izraelci izgradili sigurnosni zid koji okružuje grad. Metafora je jasna; Izrael je jedina sigurna sredina dok su svi oko njih divljaci, a zid koji je simbol apartheida i podjele ispade sigurnosna mjera. Scenaristima se za ovaj propagandni spin mora skinuti kapa, a na ideji bi im zavidio i Gebels lično. Ali to nije sve! Izraelci u grad, okruženi zidinima, puštaju čak i Palestince koji se grle i pjevaju sa jevrejima. Nema više check pointova, svakodnevnog maltretiranja i zadržavanja: Izrael je good guy koji spašava čovječanstvo. Jasno je da je riječ o naučnoj fantastici, ali usudio bih se reći da ćemo prije doživjeti napade krvoločnih zombija nego da Izrael dozvoli Palestincima slobodno kretanje. Bred Pitta, ostatak filma, naravno prati hrabra Izraelka u IDF uniformi, te njih dvoje na kraju otkrivaju protuotrov i spašavaju čovječanstvo od propasti.

Cionistički lobi je jak i vidljiv u brojnim filmovima i serijama. Od samog početka filmske industrije, cionisti plasiraju svoju propagandu, nekada između redova, ali često direktno i vidljivo na prvu. Među režiserima i glumcima imamo cioniste koji otvoreno podržavaju izraelski apartheid režim, koji redovno putuju u Izrael i gostuju na skupovima plaćenim od AIPAC-a, dok sa druge strane, oni malobrojni filmovi koji se usuđuju kritikovati politiku cionista, bivaju označeni kao antisemitski, a njihovo prikazivanje i distribucija se pokušava spriječiti. Najbolji primjeri su Gal Gadot koja je za neuspjeh zadnjeg filma optužila propalestinske aktiviste, i Sacha Baron Cohen koji je karijeru izgradio parodirajući muslimanske migrante Ali G-a i Borata. Oboje su na platnim listama izraelskih lobija i vatreni zagovornici cionističkih politika. U samo godinu dana su izašli brojni propagandni dokumentarci o Hamasovim napadima 7. oktobra, dok sa druge strane, skoro svakodnevno ginu novinari u Gazi. Njihove priče još nisu ekranizovane, a Hamdan Bilal koji je za svoj film „No other land“ dobio Oscara i dalje strahuje za svoj život i redovno biva maltretiran od cionističkih agresora.

Naša moć leži u bojkotu, online aktivizmu i kritici. Kao što su širom Azije uspjeli zatvoriti brojne lokale za prodaju kafe i prehrebrenih fast food lanaca, na isti način možemo javno pozivati na bojkot filmova koji za cilj imaju širenje laži i propagande. Mi smo potrošači i jedini jezik koji velike korporacije razumiju je novac koji NEĆE završiti u njihovom džepu.