Imigracije predstavljaju proces koji oblikuje društvene i ekonomske promjene, donoseći ekonomski rast i inovacije, ali i postavljajući pitanja poput polarizacije i rasizma. Percepcija imigracija ovisi od političkog diskursa i ličnih iskustava, što zahtijeva edukaciju i razumijevanje složenosti imigracija kako bismo izgradili tolerantnije društvo.
Imigracije su jedan od najznačajnijih procesa koji pokreće društvene i ekonomske promjene u svijetu. Dok s jedne strane imigracije za mnoge predstavljaju prijetnju identitetu i sigurnosti, s druge strane mnogi ih doživljavaju kao „dobitak mozgova“ koji može pospješiti ekonomski rast i multikulturalizam. Imigracije su neizostavni dio ljudske historije, a događaji na Bliskom istoku, Africi i Istočnoj Evropi doprinose sve većem broju ljudi koji traže bolje životne uvjete u drugim zemljama.
Koncept dobitka mozgova podrazumijeva priliv obrazovanih i kvalifikovanih radnika koji emigriraju iz svojih matičnih zemalja u potrazi za boljim prilikama. Imigranti mogu nadomjestiti nedostatak radne snage, a svojim različitim iskustvima mogu doprinijeti razvoju inovativnih ideja, što implicira ekonomskom rastu i dodatnim prihodima za državu. Studija „Immigration and the labour market: Theory, evidence and policy“ (2009) prikazuje da, iako se efekti imigracije razlikuju od države do države, imigracija ima minimalan utjecaj na plate. Također, istraživanje ukazuje na to da imigracija može donijeti koristi kroz povećanje konkurencije, koja vodi ka većem ekonomskom rastu i inovacijama, što može imati dugoročne pozitivne efekte na tržište rada. Svjetski izvještaj o migracijama iz 2024. godine naglašava da migracije i dalje pokreću ljudski razvoj i ekonomski rast, ali da izazovi još uvijek postoje.
Iako mnoge studije prikazuju pozitivne aspekte imigracije, često su one zasjenjene senzacionalističkim narativima. Sekuritizacija je zapravo ono što imigracije čini prijetnjom, jer upravo ona dovodi do rasizma, diskriminacije, ksenofobije i polarizacije. Jezički čin koji upotrebljavaju politički akteri i način na koji predstavljaju imigracije javnosti u velikoj mjeri zamagljuje stvarnost. Jedan od najžešćih kritičara imigracija, u Evropskoj uniji je Mađarski premijer Viktor Orban. Kroz njegove javne nastupe možemo uvidjeti razne načine kojima predstavlja imigrante. Svoje govore potkrepljuje s tim da će imigranti ugroziti tradicionalni nacionalni identitet i osnovne vrijednosti Mađarske i time „brani“ kršćanski identitet Evrope.
Također, označavanjem imigranata neprijateljima, u javnosti se stvara percepcija da oni ugrožavaju unutrašnju i javnu sigurnost. Iako ne postoje dokazi koji potvrđuju da prisustvo imigranata predstavlja veću prijetnju za unutrašnju i javnu sigurnost u odnosu na domaće stanovništvo, neosporno je da se pojavljuju slučajevi negativnog ponašanja imigranata. Međutim, takvi slučajevi nisu učestaliji u poređenju s domaćim stanovništvom. Prema izvještaju iz 2017. godine „Immigration and public safety“, imigranti čine kriminalna djela u manjim stopama u odnosu na domaće građane.
S druge strane, postoje mnoge države koje podržavaju imigracije i smatraju ih odrazom multikulturalizma. Jedna od tih je Kanada, koja otvara vrata imigrantima i podstiče ih na dolazak u zemlju. Pa tako BBC navodi da je danas otprilike svaki četvrti Kanađanin došao u zemlju kao imigrant. Javni stav Kanade prema imigrantima uveliko se razlikuje od stava u zemljama koje nisu naklonjene imigracijama. Ovakav pristup pokazuje koliko je moćan jezički čin političkih aktera, koji oblikuju percepciju imigranata u javnosti.
Ukratko, možemo zaključit da su imigracije subjektivna prijetnja, koja ovisi o načinu na koji su imigracije predstavljene na političkoj sceni, kao i od ličnog iskustva s imigrantima. Ovi faktori oblikuju naše individualne stavove prema imigracijama. Zbog toga, trebamo se upoznati sa složenim situacijama imigracija, educirati se, razumjeti prijetnje i potencijale i na osnovu toga kreirati stavove koji će nam pomoći postati pravednije i tolerantnije društvo.
