Bošnjačka stranka Ervina Ibrahimovića, potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Crne Gore, dala je 23. jula glasove da negator genocida uđe u Vladu, a sutradan priredila prijem za majke Srebrenice. Sve zbog pet fotelja. U Podgorici je 24. jula održan protest, dok u bh. medijima gotovo da nije bilo odjeka.
Bošnjačka stranka, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović, i koja sebe predstavlja kao glas Bošnjaka u toj državi, podržala je 23. jula 2026. ulazak dosljednog negatora genocida u Srebrenici u Vladu, a manje od dva dana kasnije, u istoj zgradi, priredila prijem za majke tog istog genocida. Događaj je u Podgorici izazvao protest i oštre reakcije, a u Bosni i Hercegovini, u zemlji čije žrtve su u pitanju, prošao je gotovo nezapaženo. Ovo je rekonstrukcija onoga što se desilo, s imenima, datumima i izvorima.
Podrška radikalnom negatoru genocida
Skupština Crne Gore je uvečer 23. jula, glasovima vladajuće većine, izglasala rekonstrukciju Vlade Milojka Spajića i za ministra bez portfelja izabrala Jovana Vučurovića, poslanika Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Vučurović je izabran glasovima 45 poslanika, bez ijednog protiv i ijednog uzdržanog, pošto je opozicija napustila salu uoči glasanja, prenijeli su Telegraf, Tanjug, Danas i agencija MINA.
Prema izvještaju crnogorske Akcije za ljudska prava, za imenovanja su glasali poslanici Bošnjačke stranke i Albanskog foruma, uz izuzetak poslanice BS Kenane Strujić Harbić, nezavisne poslanice Maje Vučelić i poslanika Albanske alijanse Ilira Čapunija. Prema fotografiji glasačkog displeja koju su podijelili sami akteri, među poslanicima BS koji su glasali za su Mirsad Nurković, Amer Smailović, Jasmin Ćorović, Edina Dešić i Adel Omeragić. Poimenični zapisnik Skupštine, kojim se ova imena zvanično potvrđuju, ostaje da se uvrsti iz službenog izvora.
Čovjek kojeg su podržali nije osuđeni ratni zločinac, i tako ga ne treba nazivati, ali jeste dokumentovani negator genocida. Kao predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava, Vučurović je krajem 2020. glasao protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici i pozivao Skupštinu da je ne usvoji, ponavljajući da se u Srebrenici, kako je govorio, nije desio genocid, već zločin, što su dokumentovale Al Jazeera Balkans, Anadolija i Radio Slobodna Evropa. Genocid u Srebrenici pravosnažno su, međutim, utvrdili i Haški tribunal i Međunarodni sud pravde, a za taj zločin na doživotni zatvor osuđeni su Radovan Karadžić, Ratko Mladić i još trojica visokih oficira Vojske Republike Srpske. Sam Krivični zakonik Crne Gore u članu 370 propisuje kaznu za javno negiranje sudski utvrđenog genocida, a Skupština je 2021. posebnom rezolucijom to negiranje izričito zabranila. Platforme Raskrinkavanje i Istinomer napominju da djelo postoji kada je negiranje izrečeno na način koji može dovesti do nasilja ili mržnje, pa je ocjena o svakoj izjavi na tužilaštvu. Postupak protiv Vučurovića nije poznat.
Dan kasnije, majke u istoj sali
Već sutradan, u istoj zgradi Skupštine, potpredsjednik parlamenta i poslanik BS Mirsad Nurković s kolegama iz Kluba Bošnjačke stranke priredio je prijem za predstavnice Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta majki enklava Srebrenica i Žepa i Udruženja Žena Podrinja, uz promociju knjige o svjedočenjima iz haških sudnica, kako je objavio portal aktuelno.me i sami poslanici. Fotografije s prijema, na kojima poslanici koji su dan ranije podržali negatora stoje uz majke, objavljene su kao svečan trenutak sjećanja. Godišnjica genocida obilježena je svega dvije sedmice ranije, 11. jula, pa je slika bila utoliko oštrija.
Ocjenu o tome ne izriče Plenum prvi. Na protestu u Podgorici, održanom 24. jula na Starom aerodromu u organizaciji Evropskog saveza pod nazivom „Juče ruka za negatore genocida, danas zloupotreba žrtava", uoči same promocije knjige, dr. Sead Šahman, lider Bošnjačkog demokratskog pokreta, poručio je da je riječ o zloupotrebi žrtava genocida u dnevno-političke svrhe i da se ne može jednog dana glasati da negatori genocida postanu ministri, a već narednog predstavljati se kao zaštitnici istine o Srebrenici, nazvavši takvo ponašanje duboko licemjernim, prenio je Portal Analitika. Akcija za ljudska prava ocijenila je da izbor Vučurovića ozbiljno narušava kredibilitet institucija i da je paradoksalno što su za njega glasali predstavnici Bošnjačke stranke.
Zašto je ovo skandal i zašto se šuti u Bosni i Hercegovini?
Za bh. čitaoca, koji o ovome nije imao gdje da pročita, kontekst je ključan. Bošnjačka stranka je najjača bošnjačka partija u Crnoj Gori, a njen lider Ervin Ibrahimović danas je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova. Upravo je Ibrahimović bio inicijator Rezolucije o genocidu u Srebrenici koju je Skupština Crne Gore usvojila 2021, one iste kojom je negiranje zabranjeno, i još je 2021. poručivao da nema prava da se Srebrenica zaboravi, što stoji na stranici same stranke. Pet godina kasnije, njegova stranka daje glasove za ulazak negatora u Vladu. Blok kojem Vučurović pripada, Mandićeva NSD i Demokratska narodna partija Milana Kneževića, negira genocid, protivi se sankcijama Rusiji i članstvu u NATO-u, i podržava u Hagu osuđene Karadžića i Mladića, kako je dokumentovala Slobodna Evropa.
Ne stoji ni odbrana da izbora nije bilo. Iste 2024, kada je prvi put ušla u Spajićevu vlast, Bošnjačka stranka je prethodno odbila da bude dio Vlade, a potom kroz pregovore koje je lično vodio Ibrahimović ušla u zamjenu za mjesto potpredsjednika i pet resora, uključujući vanjske poslove. Većina je postojala i bez nje, jer je svaka funkcija dobijala natpolovičan broj glasova, a rekonstrukciju su analitičari opisali kao podjelu funkcija po etničkom ključu, prenijeli su N1, Danas i Slobodna Evropa. Bivši crnogorski ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović ocijenio je da je izgovor po kojem manjinske partije uvijek moraju biti u vlasti odavno izblijedjelo. Trampa je, dakle, bila izbor, a cijena je bila pet fotelja.
Radi pravednosti, jedna činjenica se ne smije prešutjeti. Poslanica Kenana Strujić Harbić, prema Akciji za ljudska prava, nije glasala za Vučurovića. To ne opravdava što ostaje u stranci koja je taj izbor omogućila, ni to što je bila dio delegacije koja je ugostila majke, ali se bilježi onako kako se dogodilo. Plenum poziva rukovodstvo Bošnjačke stranke, prije svih Ervina Ibrahimovića i Mirsada Nurkovića, da javno odgovore kako se isti glasovi u razmaku od dva dana daju i negatoru genocida i majkama tog genocida, i spreman je njihov odgovor prenijeti u cijelosti. Do tada ostaje činjenica da je o skandalu koji se tiče bošnjačkih žrtava, do objave ovog teksta, progovorila Podgorica, a ne Sarajevo.
Pokušaj kamuflaže vlastitih odluka i djela medijskim istupanjem sa majkama Srebrenice je ravno svakom dnu, pogotovo nakon nepune dvije sedmice od obilježavanja 11. jula u Potočarima.
Izvori: Telegraf, Tanjug, Danas, MINA i Vijesti (izbor Vučurovića, 23–24. jula 2026); Portal Analitika (izvještaj Akcije za ljudska prava; protest Evropskog saveza i izjava Seada Šahmana, 24. jula 2026); aktuelno.me (prijem za majke Srebrenice, 24. jula 2026); Al Jazeera Balkans, Anadolija i Radio Slobodna Evropa (negiranje genocida i Odbor za ljudska prava, 2020–2021); Radio Slobodna Evropa, N1 i Danas (ulazak BS u Vladu 2024, resori i kritike); bscg.me (Ibrahimović kao inicijator Rezolucije 2021); Slobodna Bosna i Kodex (ocjena Miodraga Vlahovića); Raskrinkavanje i Istinomer (član 370 Krivičnog zakonika Crne Gore); presude ICTY i Međunarodnog suda pravde o genocidu u Srebrenici.