Ko zna koji put ugledah tekstove gospodina novinara, čije ime možete vidjeti u naslovu ovog članka (u daljnjem tekstu S.P., dotični i pomenuti), čitajući i pregledajući bh. portale, društvene mreže. Naslov je napisan u njegovom stilu, gdje se mišljenje samo po sebi nameće. U daljnjem tekstu S.P.

Naizgled simpatičan, lijep i mlad, duhovit, sa nepogrešivim "bosanskim humorom". Nikad ga nisam smatrao ozbiljnim izvorom informacija, kolumnistom, niti pojavom vrijedne pažnje. U zadnje vrijeme mi zapinju za oko poluistine i neukusni osvrti na osjetljive teme. U više navrata smatram da su njegove tvrdnje u najmanju ruku sporne. Ne vrijeđa me, niti me pogađa, ne doživljavam ga uopće, samo mi je žao ljudi koji to čitaju, prihvatajući nametljiva mišljenja. Od nameta nema selameta.

Naglašavam da ga ne smatram crnom ovcom, niti krajnjim negativcem, imao je puno pravo u navratima komentarišući određene aktuelnosti, ali to opet nije ništa novo i neočekivano niti spektakularno. Naglašavam također da u ovom tekstu komentarišem način i enormnu potrebu da se isprlja javni medijski prostor, bez ikakvog cilja i djelotvnornosti za smirivanje tenzija, za "mirnu Bosnu", za međusobno poštovanje i toleranciju, suživot. Čovjek piše kao da ima autorska prava nad temom rata u Bosni i Hercegovini, smeta mu kad neko drugi u najmanju ruku spomene rat u današnjem vremenu, zaboga to je bilo prije 30 godina?!?! Međutim sadržaj velikog broja njegovih objava i tekstova upravo potencira razdor, sukob, predrasude. Tretira ljude i narode u Bosni i Hercegovini kao divljake, kao da mu odgovara "status quo", da ima o čemu pisati. To ujedno ostavlja utisak da je trajno fokusiran na teme konflikta, a rjeđe na primjere društvenog napretka. Nisam zapazio da je ikad napisao nešto lijepo u više navrata, da je izvijestio vijest o nečemu pohvalnom i pohvalio isto. (ako jeste to je minorno) Lijepe stvari se događaju svaki dan u Bosni i Hercegovini.

Gdjegod se na svijetu probudite, bilo kojem gradu i državi, možete vidjeti 1000 lijepih stvari i 1500 ružnih. Čini se da pomenuti autor svako jutro vidi 1500 ružnih i to je predmet njegovog "konstruktivnog rada na pomirenju naroda". Probudio sam se više puta u Zagrebu, Mostaru, Banjoj Luci, Beogradu, Novom Sadu, Splitu i nikad mi nije naumpalo da gledam gradove i ljude kroz prizmu S.P. U svakom tom gradu i dan danas imam prijatelje, sa kojima nikad nisam osjetio ni najmanju neugodnost, kao što osjećam analizirajući rad S.P.. Racionalni i iole normalni ljudi osjetljive stvari i zaključke neće spomenuti ni kroz zajebanciju.

Na njegovom posljednjem i pretposljednjem plenum.ba članku imate priliku vidjeti kako izgleda toksično novinarstvo, izvještavanje, bez ikakvog konstruktivnog cilja osim pljuvačine i obaveznog doticanja RATA i bošnjačkog identiteta, bošnjačke prošlosti. Čovjek kojem je veliki broj objava posvećena upravo tom istom RATU, učesnicima rata, postratnim epizodama, narodima koji su napadali i branili se, zamjera svima koji spomenu rat u kontekstu današnjeg vremena i gleda na to kao da Bošnjaci prave žrtvu od sebe. Profesionalna kontradikcija koju često ponavlja i koja mu dobro ide, pored ispiranja mozga lahkovjernoj čitalačkoj publici. (Ispiranje mozga, jer nameće pogrešnu sliku naroda jednih o drugima, etiketira sviju generalno i pojedinačno. Po mom mišljenju, tekstovi su sugestivni i mogu navoditi čitaoce na generalizacije.”). Preferira generalizacije tako što narode naziva u jednini Bošnjak, Srbin i Hrvat. Paralelno sa generalizacijom ide i postavljanje predrasuda kao primat i zakon istine, pod "duhovitim tonom", jer on to uopće ne misli. To se kao nameće samo po sebi i to je realnost, koju on samo kao komentariše i tumači neukom svijetu.

Isječak iz posljednjeg članka S.P. (25.11.2025.)

Pitao sam se stvarno koji je motiv dotičnog, da li je opsjednut Bošnjacima? Toliko često spominje pojam Bošnjaka i Pravih Bošnjaka, forsirajući ga gdje treba i još više gdje ne treba. Samim tim priznaje naziv naroda, naizgled tolerantan i ima pristup medijskom prostoru u Bosni i Hercegovini. Srbe i Hrvate spomene usput i dosta rjeđe, čisto da se nađu, da ne bude da nije. Konstantno uspoređuje specifične situacije u bošnjačkom korpusu historiji i današnjici, sa sličnim situacijama ostalih naroda iz prošlosti, degradirajući položaj prvih i uzdižući druge, sa posprdnim tonom u duhu neukusnih viceva o Hasi i Muji. Neutaživa želja da prikaže Bosnu i bosanski narod nekulturnim, nesvjesnim, iz pozicije sveznajućeg i preispravnog autoriteta.

Ukoliko ste ikad analizirali tekstove dotičnog, vi u njegovom radu nećete naići ni na šta drugo osim RATA, SRBA BOŠNJAKA I HRVATA. Majstor relativiziranja pojmova, postovjećivanja, izjednačavanja neizjednačivog i neusporedivog. Neprikosnoveni majstor zamjene teza i duplih standarda.

U tekstovima koje sam silom prilika čitao nisam naišao na tekst tog autora u kojem je moguće oplemeniti um i dušu, prosvijetliti se, naučiti ponešto. Moguće je naučiti da mrzite sebe, svoj narod, svoje sunarodnjake i svoju državu, da vam sve izgleda besmisleno. Njegovanje apatije.

Nikad vas neće natjerati da preispitate ko ste i šta ste, da zavolite svih 51 129 m2. Čitajući tekstove dotičnog, možete osjećati PROPUHalo kroz glavu, lutajući bespućima besmisla, paradoksa. Stoga ovakve autore i tekstove smatram opasnijim po javno mnijenje od bilo kakvih šovinista, jer sa njima bar znate na čemu ste i u kojoj poziciji u vremenu i prostoru, te šta misle o vama. S.P. uglavnom svakodnevno utiče na pamet i inteligenciju bosansko-hercegovačkog življa, na "šaljiv, ciničan, sarkastičan i duhovit" način. Samim tim to kao nije njegovo mišljenje i stav, "on se zajebava". Smatram da ovakav stil javne komunikacije može imati štetne posljedice po društvene odnose.


Na 25. novembar njegov blog, društvene mreže i plenum članak izgledaju ovako:


U oba naslova ovih članaka, uočava se bezobrazluk i neprofesionalnost velikih razmjera, hinjsko podvaljivanje i nametanje pogrešnog narativa, da on neukim Pravim Bošnjacima "RASVIJETLI NEKE STVARI". Kad pročitate dosta dosta objava dotičnog, nameće se zaključak da se ovaj čovjek posprđuje sa Bošnjakom, Bošnjacima, džamijama, shvatanjem i poimanjem lične historije i identiteta. Također sprda se sa svetinjama drugih naroda, redovito. Smatram da su naslovi neprimjereni, sugestivni i tendeciozni.

Objave u kojim kritikuje srpske i hrvatske zločinačke politike i nedjela, uopće ne pokazuju bilo kakve simpatije prema Bošnjacima. Takvi stavovi i objave se podrazumijevaju za svakog profesionalnog autora koji zauzima javni prostor, te sebe smatra ljudskim bićem i čovjekom, na šta se konstantno poziva.

Bez ikakve potrebe da išta više komentarišem, postaviću pregled objava degutantnog karaktera i postavljam pitanja i sebi i čitaocima i gospodinu novinaru: ZAŠTO, ZBOG ČEGA? KOJI CILJ? O ČEMU BI PISAO DA NEMA OVIH TEMA, DA NIJE BILO RATA? POSJEDUJEŠ LI DRUGE KVALITETE OSIM DA KOMENTARIŠEŠ RAT, 3 NARODA U BOSNI? O ČEMU BI PISAO KAD BI SVE BILO NORMALNO I IDEALNO SA TVOJE TAČKE GLEDIŠTA? DA LI BI TRAŽIO NAČIN DA ŠPRDAŠ 3 NARODA, OBRAĆAJUĆI SE CILJNOJ GRUPI JEDNOG NARODA?

U nastavku objave S.P. i skrinovi koji potkrijepljuju rečenice ovog teksta:

Broj 1. Očigledna zastava navijačke grupe Manijaci 1987. Čovjek je izgleda jedva dočekao bilo kakvu asocijaciju na rat i Bošnjake. Otkud potreba da se ovo ovako objavi stvarno je teško zaključiti. Kome bi ovo naumpalo napisati i objaviti? Nazor i nasilu, naravno sarkastičnim tonom.



Broj 2. KOME BI OVO NAUMPALO NAPISATI I POVEZATI? ASOCIJACIJA MASOVNE GROBNICE IZ 7. STOLJEĆA, OPET... Zar stvarno misliš da je ovo nekome smiješno, sarkastično?


Broj 3. Nametanje predrasude šta "Pravi Bošnjak" misli, redovno konstatacija


Broj 4. Uredno zaključivanje, relativizacija i generalizacija.


Broj 5. ?!??!



Broj 6. ?!??!





Broj 7. ???!?!



Broj 8. ???!?!?



Broj. 9 ??!!?!?!?!?!?!?!?


Broj 10. E moj braco... da ti je znati samo koliko je ovo jadno, totalni neukus

IMA TOGA JOŠ SIJASET, PAMETNOM JE DOSTA I IŠARET...