Bio je 10. januar 1945. godine kada je u Sarajevu rođena Melika Salihbeg Bosnawi, žena čiji život i danas odzvanja kao izazov za naše kolektivno pamćenje i savjest. Rođena kao Melika Salihbegović, odrasla je u gradu koji je nosio težinu istorije, ali i ljepotu slobodnog duha. Upravo taj duh, kombiniran s intelektom i strašću prema istini, odveo ju je na put koji je malo ko u tadašnjoj Jugoslaviji mogao razumjeti, a još manje opravdati.

Obrazovanje je Melikin prvi stepenik ka svijetu ideja koji nije znao za granice: studij na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, paralelno filozofija i komparativna književnost, te postdiplomski rad iz savremene filozofije u Sarajevu, pa istraživanja na francuskim univerzitetima Université Paris-X, Nanterre i Collège de France.

Pisala je eseje, pjesme, pripovijetke, dramatske tekstove, scenarije, prijevode, iako su joj mnogi izdavači zatvarali vrata zbog njenih stavova ili zato što se otvoreno izjasnila u skladu s vlastitom savješću i vjerom.

Najbolje poznata široj javnosti, ali i najtragičnija crta njene biografije, jeste Sarajevski proces 1983. godine. U sklopu tog poznatog montiranog suđenja grupi bošnjačkih (muslimanskih) intelektualaca, predvođenih Alijom Izetbegovićem, Melika se našla na optuženičkoj klupi kao jedna od samo dvije žene optužene i osuđene.

Viši okružni sud u Sarajevu optužio je ovu grupu ljudi da su “djelovali protiv naroda i države”. Glavni dokaz bio je Izetbegovićev tekst „Islamska deklaracija“, teorijska rasprava o društvenom položaju muslimana, a ne nikakav stvarni plan sabotaže ili nasilja.

Melika je osuđena na pet godina zatvora. U znak protesta protiv nepravde, u zatvoru je stupila u štrajk glađu koji je trajao 73 dana, nakon čega je puštena na uvjetnu slobodu.

U zatvoru, protiv Melike se nije borilo samo pravosuđe, borilo se društvo koje nije znalo ili nije htjelo razumjeti hrabrost žene koja se usudila misliti i izraziti više od onoga što joj je društveni okvir dopuštao. Nije samo izgubila slobodu, izgubila je mogućnost normalnog akademskog života, svakodnevnog priznanja, čak i mjesto u kolektivnom sjećanju, tvrde oni koji su o njoj pisali kasnije.

Često se postavlja pitanje: Zašto joj nije posvećena ulica, trg, škola? Zašto njen život i rad ostaju u sjeni, dok drugi iz istog perioda imaju brojne javne spomenike? Za mnoge Bosance i Hercegovce odgovor leži u kombinaciji zaborava i straha od suočavanja s istinom.

Melika je ostavila za sobom ne samo životnu priču, nego i opsežnu književnu ostavštinu: pjesme poput “Nebeska deva”, “Srebrenica je zvijezda padalica”, drame poput “Citadella svjetla” i mnoge druge tekstove, poetiku koja zrcali duboku emotivnu, intelektualnu i duhovnu stranu jednog vremena i jednog čovjeka.

Melika Salihbeg Bosnawi umrla je 18. augusta 2017. godine, u 73. godini života u Sarajevu, a ukopana je na mezarju Ravne Bakije.

Njezina smrt, i danas praćena skromnim vijestima, podsjeća nas na paradoks našeg društva: da ponekad najhrabrije žene ostanu bez ulice ili škole koja bi nosila njihovo ime, ali nikada bez naslova heroja u srcima onih koji se sjećaju.