Veliki pozdrav, dragi čitaoci.

Današnji dan sam, kao i svaki drugi, započeo uz dozu kofeina -jutarnju kaficu i čitanje kolumni. Već četvrti mjesec sam aktivan na Plenumu i mogu iskreno reći da mi je drago što ovakav portal postoji. Mjesto gdje svako može biti autor, gdje nema cenzure i gdje pišemo ono što osjećamo, što nam je na duši.

Kao neko ko redovno prati rad svojih kolega autora, jedan članak mi je posebno zapeo za oko , napisao ga je sam Adnan Hamidović, poznatiji kao Frenkie, i nosi naslov "Jedan od onih dana". U tom tekstu Frenkie piše o svojoj svakodnevnici, o tome kako mu počinje dan, o trenucima s porodicom, o jednostavnosti života i unutrašnjem miru. Djelovao mi je iskreno, smireno i, što bi se reklo – baš kul lik.

I upravo taj njegov tekst me podsjetio na dane kad smo ga prvi put slušali.

Sjetio sam se školskih dana, možda čak i osnovne škole, kad je cijeli razred slušao Frenkija i Edu Maajku. Bio je to hajp, bez dileme. Rep se tada živio – iz telefona, zvučnika, CD-ova, sa zidova grafita... pjesme su se znale napamet.

Frenkijeve stvari poput "Identitet", "Soundtrack", "Mr. Policeman", "Hajmo ih rušit" bile su više od muzike – bile su poruka, stav, inat. Danas, godinama kasnije, Frenkie i dalje zvuči snažno, iskreno i beskompromisno.

Nema sumnje – Adnan Hamidović Frenkie jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih repera. Zajedno s Edinom Osmićem – Edom Maajkom, ostavio je neizbrisiv trag u hip-hop kulturi Balkana. Njihove pjesme poput "Minimalni rizik", "Mahir i Alma", "Bomba", "Stig'o ćumur", "Ne mogu disat’", "Moćno" i danas pune dvorane širom regije.

Njihova muzika nije bila samo ritam i rima. To je bio pokret. Poruka. Način razmišljanja. Odraz vremena kad su se stihovi slušali s poštovanjem.

I zato mi je bilo drago pročitati članak u kojem Frenkie jednostavno priča o svom danu. O običnim stvarima. Jer, nekad su najveći likovi upravo oni najprirodniji.