Psihičko nasilje u partnerskim vezama često ostaje nevidljivo i teško prepoznatljivo, iako može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje i sigurnost žrtava. Stručnjaci upozoravaju da takvo nasilje često počinje suptilno, kroz kontrolu, ljubomoru ili manipulaciju, ali s vremenom može eskalirati u ozbiljnije oblike zlostavljanja.

Nasilje u partnerskim odnosima mladih predstavlja značajan društveni problem, a može se manifestovati kroz različite oblike, psihičko, fizičko, seksualno, ekonomsko i digitalno nasilje. Njegov osnovni cilj je uspostavljanje moći i kontrole nad partnerom ili partnericom.

Prema istraživanjima, psihičko nasilje je često najzastupljeniji oblik nasilja u partnerskim vezama mladih i najčešće se manifestuje kroz kontrolu, ljubomoru i manipulaciju.

Rodna neravnopravnost kao temelj nasilja

Aktivistkinja i edukatorica u oblasti prevencije rodno zasnovanog nasilja, Selma Mustačević, ističe da psihičko nasilje ima snažnu vezu sa društvenim rodnim ulogama koje se usvajaju od najranijeg djetinjstva.

"Rodna dinamika koja potiče iz društveno konstruisanih rodnih uloga postavlja muškarce i žene, mladiće i djevojke, dječake i djevojčice u nadređeni i privilegovani položaj i podređeni i deprivilegovani položaj u društvu. Osobine i karakteristike koje su pripisuju muškarcima, kao što su snaga, autoritet, dominacija se više vrednuju nego osobine i karakteristike koje se smatraju ženskim, kao što su nježnost, emotivnost i slabost", navodi Mustačević.

Takvi društveni obrasci mogu doprinijeti percepciji da muškarac ima određenu moć ili kontrolu nad partnericom, što otvara prostor za različite oblike manipulacije i psihičkog nasilja.

Kontrola i manipulacija u savremenim vezama

Psihičko nasilje često počinje neprimjetno. Ono se može manifestovati kroz kritiku, ponižavanje, izolaciju od prijatelja ili porodice, ali i kroz kontrolu ponašanja i kretanja partnera.

Prema Mustačević, savremeni oblici kontrole sve češće uključuju i digitalne tehnologije.

"U današnje vrijeme potreba za kontrolom partnera/ice se manifestuje kroz digitalno praćenje partnera/ice (zahtjevanje za djeljenjem šifri za društvene mreže), zahtjevanjem za djeljenem lokacije, zahtjevanjem video poziva i slika da se utvrdi s kim partner/ica provode vrijeme, zahtjevanjem da partner/ica prekine komunikaciju i/ili se prestane družiti sa osobama za koje njihov partner/ica smatra da nisu dovoljno „dobri“ za njih, itd...", objašnjava ona.

Dodaje da je ključna razlika između zdrave komunikacije i nasilja upravo u načinu na koji se takvi zahtjevi postavljaju.

"Zahtjevanje je ključna riječ u zadovoljavanju potrebe za kontrolom, ono nije traženje niti molba i cilj nije komunikacija nego poslušnost."

Ljubomora kao maskirani oblik nasilja

U mnogim slučajevima, ljubomora se pogrešno tumači kao izraz ljubavi, iako može predstavljati oblik kontrole i emocionalnog zlostavljanja.

Istraživanja pokazuju da se mnogi mladi suočavaju sa kontrolirajućim ponašanjem partnera, poput ograničavanja kretanja ili izbora prijatelja, dok je značajan broj njih izložen emocionalnom ucjenjivanju.

Stručnjaci upozoravaju da nasilni odnosi gotovo nikada ne počinju ekstremnim ponašanjem.

"Psihičko nasilje kao ni fizičko nikada ne počinje sa ekstremnim oblicima ponašanja, ono ne počinje sa: „Ti si najgori/a!“, kao što ni fizičko nasilje ne počinje sa šamarom na prvom sastanku. Ono počinje sa: „Ti da mene voliš, ti bi...“ „Ja ti ovo govorim iz najbolje namjere zato što te volim...“", ističe Mustačević.

Takvi obrasci mogu postepeno prerasti u ozbiljnije oblike zlostavljanja, uključujući prijetnje i fizičko nasilje.

Potreba za edukacijom i jačom institucionalnom reakcijom

Sagovornica smatra da je ključni problem u tome što mnogi građani i građanke ne prepoznaju psihičko nasilje, niti vlastite obrasce nasilnog ponašanja.

"Potrebna je edukacija i obrazovanje građana i građanki koji vrlo često ne prepoznaju ni vlastite obrasce nasilnog ponašanja", navodi Mustačević.

Dodaje da je edukacija o rodnoj ravnopravnosti i zdravim partnerskim odnosima važan korak u prevenciji nasilja.

Psihičko nasilje često ostaje skriveno unutar same veze, jer ne ostavlja vidljive tragove poput fizičkog nasilja. Ipak, njegove posljedice mogu biti dugotrajne, od narušenog samopouzdanja i anksioznosti do ozbiljnih psiholoških trauma.

Stručnjaci upozoravaju da nasilje u partnerskim vezama mladih ne treba posmatrati kao prolaznu fazu ili "lošu komunikaciju", već kao ozbiljan društveni problem koji zahtijeva veću pažnju javnosti, institucija i obrazovnog sistema.



Ovaj tekst nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Mreže za izvještavanje o različitosti. Za njegov sadržaj isključivo je odgovoran implementator, Udruženje Zemlja djece u BiH i on ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Mreže za izvještavanje o različitosti.