Da su mi govorili da ću se jednog dana povući u sebe i sklanjati od ljudi vrlo vjerovatno im ne bih vjerovao.


Krajem avgusta se sve nekako promijenilo. I želja za upoznavanjem novih ljudi je pala, želja za bilo kakvim društvom je isto tako pala, ljudi su tu negdje i umrli kao pojava.

Ne znam zbog čega je tako, valjda sam više navikao na odlaske onih koji znače da su mi se ljudi toliko " ogadili ". Svi putevi prema ljudima su zatvoreni i iz nekog razloga se tako najbolje osjećam.

Ljudi oko mene najbolje vide tu sliku. Nema više poruka, javljanja , niti dogovaranja izlaska. Umjesto toga, radije biram ostanak između četiri zida. Negdje kroz live stream Žileta i kroz cjelogodišnje turnire CS2 se osjećam mnogo bolje.

Ne znam ni gdje ni kako se sve promijenilo, samo znam da od avgusta ništa nije isto. Ljudi koji su mi bili kao porodica su otišli i od tada sam i ja negdje izgubljen.

Neću da lažem da sam tvrd ili jak jer nisam. Navikao sam sa njima i sada bez njih ne znam. Valjda nekad negdje i naučim.