Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš najdraži online babuka je tu sa novom kolumnom. Prošli vikend sam imao priliku da posjetim Livno. Grad kroz koji uvijek samo prolazim, ili ka moru ili samo za jednu noć kada bi imali koncert. Poziv sam dobio od naših drugara iz GoLivno i skupa smo na njihovim kvadovima krenuli na Krug, u off road avanturu. Sreli smo naravno i konje koji su oslobođeni prije pedesetak godina kada je došlo do mehanizacije u prijevozu i više nije bilo potrebe za njima. Od tada, bez skrbi ljudi i države, slobodno galopiraju iznad Livna.

Visoravan ispod Treskavice nikada nije proglašena nacionalnim parkom, tako da svako može bez ikakve kontrole da posjeti i boravi na području besplatno. Mene je prelijepi pejzaž podsjetio na američku seriju Yellowstone i samo sam čekao da negdje iskoči Kevin Costner. Da je riječ o prirodnom blagu, potvrđuju i brojni strani turisti u kamperima i šatorima. Lokalci kažu da ima više gostiju iz Francuske, Austrije i Švicarske nego domaćih. Kako to inače biva, uvijek moramo potvrdu dobiti od stranaca da bi prepoznali bogatstva pred nosom. Cijelo to područje je poznato i po livanjskom siru čija je proizvodnja krenula još za vrijeme Austrougarske. Sve u svemu, jedan ogromni neiskorišteni turistički potencijal. Naravno, čovjek odmah poredi kako bi to sve izgledalo da je ova lokacija u Sloveniji ili Austriji. Sve bi vjerovatno bilo uređenije, a ponuda bogatija. Al’ pošto je to Bosna, sve se svede na par entuzijasta koji se bez pomoći institucija trude da gostima prirede što bolji ugođaj. Slična situacija je i na brojnim drugim lokacijama širom BiH. Trebaju stranci da izgrade luksuzne hotele i pokažu Bošnji kako se razvija turizam.



Razmišljajući o državi, na pamet odmah padaju brojne priče iz doba Austrougarske i kako je narod bio skeptičan prema svakoj promjeni i novini. Kako su ljudi bili sumnjičavi prema prvom popisu stanovništva, prvoj školskoj ustanovi, prvim štamparskim mašinama i prvom tramvaju. Na popis stanovništva se gledalo kao špijunažu, onaj ko je djecu upisao u Austrijsku školu je bio izdajica, a mašina za štampu i tramvaj su bile šejtanske sprave. Uvijek kasnimo i dok mi shvatimo šta se dešava, druge države su već daleko odmakle i napredovale. Ista je situacija i sa turizmom. Bosna i Hercegovina, u poređenju sa drugim zemljama, ima puno toga za ponuditi, no druge države sve to bolje upakuju i od skromnije turističke ponude naprave atrakciju. Nacionalni park Perućica, Una, Sutjeska, Ramsko jezero, Hutovo blato i Bijambare samo su neki od neiskorištenih atrakcija. Samo uporedite Bled u Sloveniji sa Ramskim jezerom u BiH. Oba prizora oduzimaju dah, i nije što je naše, al’ prije bi za odmor izabrao Ramsko jezero koje je za par klasa ljepše. I dok na Bledu imate hotele, restorane, kafiće i šetalište, na Ramskom jezeru nemate gdje kafu popiti, a kamo li prenoćiti.



Kao i naši konji sa početka teksta, prepušteni smo sami sebi i na nama je da odradimo što bolji posao. Ono što svi možemo učiniti je da budemo patriote i prvo obiđemo i posjetimo lokacije u našoj državi. Promovišimo i podržimo domaćine koji su se zadužili kreditima da pokrenu porodični posao. Mnogi će se, kao i ja, iznenaditi kakve ljepote se kriju širom BiH. Zato spakujte sendviče, fino se utoplite, djecu u sjedalice i pravac tour de Bosnia & Herzegovina!